ARHIVSKI VJESNIK 37. (ZAGREB, 1994.)

Strana - 148

L. Margetić, Hrvatski pravni običaji, Arh. vjesn., god. 37(1994) str. 147-159 toga stoljeća Kostrenčić

2 i Barada,

3 a u novije vrijeme Beuc

4 i Cvitanić.

5 I mi smo tome važnom pitanju hrvatske povijesti posvetili neke svoje radove.

6 Pred kratko vrijeme u nas su se pojavila dva članka od kojih onaj J. Kolanovića djeluje posebno poticajno. U ta dva članka raspravlja se o hrvatskom običajnom pravu i pledira da se utvrde oni elementi toga prava, koji su "zajednički cijelom hrvatskom području"

7 odnosno da se načini "jednu sintezu". Potaknuti tim člancima u ovome bismo radu željeli dati svoj prilog osvjetljavanju tog pitanja dijelom na osnovi naših dosadašnjih istraživanja, a dijelom dodatnim razmišljanjima u povodu spomenutih članaka. Prije svega, stoje to pravni običaj, consuetudol Pravni je običaj ona pravna norma koja se primjenjuje u određenom razdoblju u određenoj društvenoj sredini bez obzira je li zapisana ili nije, npr. consuetudines Angliae, Piscinae, Mediolani itd. Stari je hrvatski naziv za pravni običaj zakon: Vinodolski zakon, Mošćenički zakon itd. Još u XVII. st. car Ferdinand II. ističe da "oni" tj. Kastavci, nazivaju Kastavski statut "zakonom",

9 a zapisano je u istom stoljeću da se i na Trsatu popis običaja zvao Trsatski zakon.

10 Pravni običaj, "zakon" ostaje na snazi tako dugo dok ga sudska vlast određenog područja sprovodi u život. Čim određena društvena sredina - a pod tim treba razumjeti sve odlučujuće čimbenike te sredine - dođe do uvjerenja da je običaj, zakon, nužno promijeniti, ona to čini na vrlo jednostavan način. Narod, točnije rečeno skup starješina obitelji (bez ženskih osoba i osoba u vlasti: sluge, djeca u vlasti) u prisutnosti predstavnika vlasti prilikom rješavanja nekog spora na sudskom ročištu, prihvaća onaj prijedlog 2 M. Kostrenčić, Nacrt historije hrvatske države i hrvatskog prava, I, Zagreb 1956. 3 M. Barada, Hrvatski vlasteoski feudalizam, Zagreb 1952. 4 I. Beuc, Povijest institucija državne vlasti Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, Zagreb 1985; isti, Povijest države i prava na području SFPJ, Zagreb 1986. 5 A. Cvitanić, Slavenski pravni elementi u statutarnom uređenju Poljica, Brača i Splita, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu (dalje ZPFS), III, 1963, 35-58; isti, Pravno uređenje splitske komune po statutu iz 1312. god., Split 1964; isti, Poljičko pravo i knjiga M. Pera, Poljički statut, ZPFS, XXVI, 1985,47-65; isti, Usporedba Vinodolskog zakona i dalmatinskih statuta, ZPFS, XXIX, 1992,21-33. 6 O tome vise u daljnjem tekstu. U tim će našim radovima čitatelj naći podrobniju raščlambu pojedinog pitanja i daljnju literaturu. 7 J. Kolanović, Hrvatsko običajno pravo prema ispravama XIV. i XV. stoljeća, Arhivski vjesnik (dalje AV)36, 1993,95. 8 J. Barbarie, Neke odredbe Vinodolskog zakona u svjetlu objavljene diplomatičke građe, AV, 36,1993, 114. 9 L. Margetić, Kastavski zakon na njemačkom (XVIII. stoljeće), u tisku ( Vjesnik Povijesnog arhiva Rijeka broj XXXV-XXXVI)

; isti, Zakon grada Kastva iz 1400., u tisku (Zbornik Zavoda za povijesne znanosti HAZU Zadar, broj 36, 1994). 10 L. Margetić - M. Moguš, Zakon trsatski, Rijeka 1991,27-28. 148