ARHIVSKI VJESNIK 36. (ZAGREB, 1993.)

Strana - 92

J. Kolanović, Hrvatsko običajno pravo... Arh. vjesn., god. 36 (1993) str. 85-98 u Kninu u jednoj parnici sudi "non more aut secundum consuetudinem Chroatorum an Dalmatinorum sed iuxta legem et consuetudinem Hungaricalem" .

i0 Kodifikaciju općeg prava za cijelu hrvatsko-ugarsku državnu zajednicu prvi je ipak, čini se, naredio kralj Matijaš 1486. godine, a do toga je došlo konačno za Vladislava II (1490-1516) kada je Stjepan Verböczy 1514. godine predložio saboru na prihvat "Tripartitum opus iuris consuetidinarii inclyti Regni Hungáriáé".

31 Dva običajna prava - hrvatsko i ugarsko - sve do kraja XV. st. poklapaju se s jurisdikcijom dvaju banova, onoga za Slavoniju i hrvatsko-dalmatinskoga za područje južno od Gvozda. Ali i nakon ujedinjavanja jurisdikcije čitave Hrvatske u osobi jednoga bana, i dalje na snazi ostaju dvostruki pravni običaji kao izvor prava, što je zajamčeno upravo kodifikacijom "hrvatskog običajnog prava" i za područje koje je došlo pod mletačko vrhovništvo. Ta je kodifikacija provedena upravo na području srednjovjekovnih komunalnih društava u kojima je bilo na snazi statutarno pravo. Učvršćenjem mletačke vlasti i širenjem područja dalmatinskih komuna dolazilo je do "sukoba" pravnih sustava pri čemu nova vlast priznaje osnove starih običaja, njih dijelom prihvaća pojedinim reformacijama ili ih u cjelini kodificira, osobito za takva šira područja gdje je "hrvatsko običajno pravo" i do tada bilo na snazi. 6. Za razumijevanje odnosa statutarnog prava dalmatinskih komuna i hrvatskog običajnog prava od osobitog je značenja isprava koju je 6. svibnja 1376. u Zadru izdao Karlo Drački u sporu glede posjeda u Rodobilju između cetinskog kneza Ivana Nelipića i plemića Vulkeca i Ostoje Nenadića.

32 Parnica je vođena pred sudom u Zadru (in curia nostra ladre) i kako se tužena stranka (Vulkec) nije pojavila na zakazano ročište, spor je dosuđen u korist Ivana Nelipića i to na temelju običaja Sicilije i u skladu s općim pravom (iuxta Regni Sicilie consuetudines et prout ius commune deciarat), a po odluci 30 CD XIII, 189-190: 15.XI.

1361. Najstarija nama poznata upotreba izraza "consuetudo Croatorum" vezana je uz pravo na baštinu. Godine 1348. Ivan sin Štipka Bribirskog ostavlja oporučno bribirskim franjevcima dio svojih zemalja "unatoč protivnom hrvatskom običaju, koji to zabranjuje" (nec obstante consuetudine aliqua Chroatorum, qua prohibetur, ne quis suum Patrimonium aliis quam suis consaguineis vei propinquis alicui valeat dare) CD XII, 453-454: 30.IV. 1348. 31 M. Barada, Starohrvatska seoska zajednica..., 156. Usp. M. Lanović, Stjepan Verböcz, Rad JAZU 277, Zagreb 1943, 72. Premda je to pravo odgovoralo pravu koje je važilo u Ugarskoj, ono priznaje Dalmatincima, Hrvatima i Slavoncima pravne običaje koji se razlikuju od ugarskih. Usp. L. Margetić, Srednjovjekovno hrvatsko pravo. Stvarna prava, Zagreb 1983, 135. 32 Mađarski državni arhiv, Acta antemochachiana (MODL) 38.492. Isprava se nalazi u obiteljskom fondu obitelji Frankopan (Frangopan család Q 227). Snimio ju je dr. D. Kniewald i film je predao Arhivu Hrvatske. Na ovu me ispravu upozorio dr. Josip Barbarie koji je na temelju mikrofilma izradio i prijepis te isprave, na čemu mu i ovdje najljepše zahvaljujem. 92