ARHIVSKI VJESNIK 36. (ZAGREB, 1993.)
Strana - 82
M. Kukuljica, Metode, mjere i otvorena pitanja zaštite filmske građe. Arh. vjesn., god. 36 (1993) str. 69-84 nom montažnom stolu koji je dobiven zahvaljujući razumijevanju Hrvatske televizije i njenog Dokumentacijskog centra. Godine 1990. kupljena je i skromna video oprema koja omogućuje presnimavanje filmske građe izravno s ekrana montažnog stola. To istraživačima olakšava pristup građi tj. navedenu građu mogu temeljitije proučavati uporabom video-rekordera. Kvaliteta tako dobivenih video-kazeta nije svakako za daljnju reprodukciju ali barem služi u obavijesne svrhe i istodobno pomaže da se nepotrebno ne koristi i ne oštećuje skupa filmska vrpca. Budući da samo Hrvatska televizija ima telekino koje je u pogonu za potrebe televizije 24 sata dnevno, nažalost ne vidimo mogućnost drugačijeg rješenja ovog problema od presnimavanja filmske građe na video. Za adekvatan pregled filmske vrpce i njenu bržu stručnu obradu nedostaju moviole 35 mm i 16 mm, a da i ne govorimo da je u situaciji kad Kinoteka Hrvatsske preuzima čitave zbirke filmova (Zagreb film, Adria film, Croatia film, Jadran film, Filmoteka 16 i dr.), dakle filmsku građu koja je čuvana u neadekvatnim uvjetima pa je najčešće zaražena gljivicama, potrebno što prije prići formiranju zasebnog prostora i opreme za čišćenje i konzervaciju filmske vrpce. Unatoč našeg upornog traženja, sve do danas nije riješeno pitanje pranja filmske vrpce, kao i nabavke ultrasonične čistilice bez koje je nezamisliv rad filmskog arhiva. To što Kinoteka Hrvatske nema kontrolnu projekciju, tj. mogućnost pregleda filmske građe na svim formatima, problem je koji je usko vezan uz cjelovito rješenje prostora budućeg Hrvatskog audio-vizualnog arhiva. Umjesto zaključka Ovaj stručni napis koji pokušava detaljno obraditi problem zaštite filmske građe, analizirati poduzete mjere zaštite hrvatskog nacionalnog filmskog fonda, ukazati na otvorena pitanja i probleme koji često nadilaze mogućnosti rješavanja u našoj zemlji, istodobno postavlja i pitanje zašto u 12 godina postojanja Kinoteke Hrvatske nisu stvoreni osnovni prostorni preduvjeti za adekvatno čuvanje filmske grade i provođenje zakonom utvrđenih mjera zaštite. Vidljivo je da je i pored takvih nepovoljnih uvjeta obavljen izuzetno značajan posao na pronalaženju adekvatnih mjera i metoda zaštite filmske građe. Podaci koji pokazuju da je spašena sva dostupna građa na zapaljivoj filmskoj vrpci, da su izrađene trezor kopije za preko 50% ukupnog fonda dugometražnog igranog, preko 50% animiranog filma, da je prebačeno preko 80% filmskog fonda na starim formatima, da se sustavno vodi briga o svakom pojedinom naslovu, ukazuju da je orijentacija Kinoteke Hrvatske, prvenstveno na zaštiti filmske građe, dragocjena i stručno opravdana. Novim Nacrtom zakona o arhivskoj djelatnosti osigurava se adekvatna zaštita originalnih izvornih materijala, a proširivanjem zadataka Kinoteke Hrvatske na brigu o ukupnoj audiovizualnoj građi u budućem Hrvatskom audio-vizualnom arhivu, konceptualno se do kraja dograđuje sustav zaštite audio-vizualne građe u našoj Republici. 82
