ARHIVSKI VJESNIK 36. (ZAGREB, 1993.)

Strana - 76

M. Kukuljica, Metode, mjere i otvorena pitanja zaštite filmske građe. Arh. vjesn., god. 36 (1993) str. 69-84 film iz Beograda. Ne zaboravimo, riječ je o antologijskom djelu hrvatske kinematografije. Prva dva filma rekonstruirana su i izrađeni su novi izvorni materijali iz niza kopija dok je za film Ritam zločina bilo moguće napraviti jedino novi izvorni materijal iz jedine dostupne 16 mm kopije, tj. na 16 mm vrpci. Godine 1981. zbog teško oštećenih izvornih materijala 18 animiranih filmova iz tzv. »zlatnog radoblja« Zagrebačke škole crtanog filma (do 1961. godine) zbog nemilosrdne komercijalne eksploatacije i nepoštivanja standarda u korištenju originalnih izvornih materijala, Kinoteka Hrvatske izradila je inter pozitive za 9 najugroženijih naslova da bi se barem fiksiralo takvo stanje, s nadom da će se u boljim vremenima naći sredstva za restauraciju ovih filmova u poznatom Centru za restauriranje filmova u Parizu. Kad je riječ o kratkometražnom filmu, posebice dokumentarnom filmu, koji predstavlja posebnu vrijednost u hrvatskoj kinematografiji, s jednakom pažnjom vodila se briga o spašavanju vrijednih ostvarenja amaterske (neprofesionalne) produkcije, kao i profesionalne produkcije filmova. Tako su zbog ugroženosti, a u suradnji s Kinosavezom Hrvatske tijekom 1989. godine izrađeni dubi negativi amaterskih filmova i to: - 1989. - 26 naslova, - 1990. - 15 naslova. Tijekom 1991. i 1992. godine izrađeni su dubi negativi za 14 najugroženijih dokumentarnih filmova. Prema evidenciji Kinoteke Hrvatske za trajno spašavanje najznačajnijih ostvarenja nacionalnog filmskog fonda u slijedećem razdoblju nužno je naći i osigurati sredstva za izradu dubi i inter negativa za 40 dugometražnih igranih filmova, 50 inter negativa za animirane filmove, te 80 dubi negativa i inter negativa za ostale kratkometražne filmove. Ukupan fond dugometražnog igranog filma iznosi 202 naslova, a ukupan fond kratkometražnih filmova iznosi cea 1.850 naslova. U ovom trenutku to je jedan od prioritetnih zadataka u zaštiti nacionalnog filmskog fonda i zbog činjenice što jedino Republika Hrvatska, od preostalih republika iz bivše Jugoslavije, i pored preporuka u raznim dokumentima UNESCO-a nije u svom zakonodavstvu regulirala obvezu proizvođača filmova da nakon prve godine od proizvodnje filma obvezatno moraju predati na trajno čuvanje Kinoteci Hrvatske originalni izvorni materijal upravo zato da bi se kontrolirala njegova uporaba te da bi se on na taj način trajno zaštitio. Ovaj zadatak usko je povezan s hitnom potrebom osiguranja potrebnih, prema svim svjetskim standardima opremljenih spremišta za potrebe Kinoteke Hrvatske. Prema novom prijedlogu Zakona o arhivskoj djelatnosti, Kinoteka Hrvatske će prerasti u Hrvatski audio-vizualni arhiv, čime se proširuju njeni zadaci na zaštitu i ostale audiovizualne grade, pored filmske grade. Budući da je za pretpostaviti da je stanje filmskog fonda u mnogim manjim europskim zemljama slično, pa se i u tim zemljama s malim tržištem zbog nedostatka financijskih sredstava sve kopije nažalost rade izravno iz originalnih izvornih materijala, trebalo bi u jedinstvenom projektu zaštite europskog 76