ARHIVSKI VJESNIK 36. (ZAGREB, 1993.)
Strana - 74
M. Kukuljica, Metode, mjere i otvorena pitanja zaštite filmske građe. Arh. vjesn., god. 36 (1993) str. 69-84 4.295 metara (20 naslova) filmovi O. Miletića, M. Paspe i iz zbirke S. Planica; 16 mm 1.063 metra (7 naslova) izbor iz poslijeratnog amaterskog filma; 5.276 metara (21 naslov) filmovi O. Miletića, M. Paspe i iz zbirke S. Planica; 16 mm 1.825 metara (11 naslova) izbor iz amaterskog filma; 4.994 metra (21 naslov) izbor iz amaterskog filma; 1.736 metara (13 naslova) izbor iz amaterskog filma; 1.971 metar (27 naslova) izbor iz amaterskog filma; 1.580 metara (3 naslova) filmovi O. Miletića i M. Paspe; 16 mm 1.702 metra (14 naslova) filmovi L. Ilina; 1.275 metara (9 naslova) filmovi M. Paspe, O. Miletića i razni arhivski materijali ukupno: 32.322 metra (193 naslova) Iz gore navedene tabele vidljivo je da je Kinoteka Hrvatske u razdoblju od 1983. do 1991. godine ukupno sa starih formata 9,5 mm i 8 mm standard prebacila na 35 mm vrpcu 193 naslova u dužni od 32.322 metra. Ovi filmovi pokrivaju najvećim dijelom amaterske filmove nastale u razdoblju od 1927. do 1938. a manjim dijelom amaterske filmove iz pedesetih i šezdesetih godina. Iskustvo na spašavanju neprofesionalnih (amaterskih) filmova na substandardnim formatima pokazuju da su godinama sasvim neopravdano tehničari, a posebice povjesničari filma u potpunosti zapostavljali te na neadekvatan način vrednovali neprofesionalni film. Pojedine su kinoteke i filmski arhivi postavljali oštre brane pred neprofesionalni film, jer po njima zadaća je kinoteka i filmskih arhiva briga o profesionalnom filmu. Od početka Kinoteka Hrvatske je u svom pristupu vrednovala sadržaj a ne format, način nastanka ili podlogu na kojoj je određeni filmski sadržaj izrađen. Naime, bez ovakve zbirke filmova na starim formatima (9,5 mm i 8 mm standard) hrvatska kinematografija bila bi nevjerojatno osiromašena. Ostali bismo bez niza izuzetno vrijednih umjetničkih ostvarenja te dokumentarnih zabilješki značajnih posebno za dvadesete i tridesete godine ovog stoljeća. Ostala bi zapravo iz tog vremena kao izuzetno vrijedna jedino zbirka filmova Škole narodnog zdravlja Andrija Štampar. U sklopu jedinstvenog projekta u europskim razmjerima trebalo bi pristupiti sustavnom istraživanju filmske građe na starim formatima (Beč, Budimpešta, Prag, München), kao i nastaviti naporno istraživanje kod privatnih imalaca. Na Festivalu nijemog filma u Pordenoneu 1988. godine, hrvatski filmovi prebačeni sa starih formata izazvali su veliku pozornost stručnjaka iz niza europskih zemalja. Ne zaboravimo da je riječ o svjetskoj smotri novopronađenih i obrađenih filmova iz nijemog razdoblja svjetskog filma. - 1985. godine: - 1986. godine: 1987. godine: 1988. godine: 1989. godine: 1990. godine: - 1991. godine: 74
