ARHIVSKI VJESNIK 36. (ZAGREB, 1993.)
Strana - 156
I. Karaman, Heraldika i historiografski mitovi... Arh. vjesn., god. 36 (1993) str. 149-158 bludnu misao jugoilirizma - glorificirajući pritom upravo baroknu književnost Dubrovnika (novousvojenoga štokavsko-ijekavskog izričaja) koja je odisala duhom katoličke protureformacijske reakcije i unije. Ali u revoluciji 1848. sučeljen sa zaoštrenim očitovanjem društvene stvarnosti na našem tlu, Gajev će jugoilirizam neslavno sići s hrvatske povijesne pozornice - zajedno sa svojim grbom. Nažalost, ostalo je ovdje ipak njegovo idejno sjeme, koje će (zahvaljujući napose ličnosti i djelu đakovačkog biskupa Josipa Jurja Strossmavera) potom proklijati i rascvasti se u moderniziranu ideologiju jugoslavizma. No, ta je zabludna ideologija - umjesto polumjeseca i zvijezde Ljudevita Gaja - pronalazila sebi također drugačije, modernizirano grbovno znakovlje, sve do crvene petokrake zvijezde. U okviru spomenutoga Strossma yerovog jugoslavizma, bitnu je sastavnicu nužno predstavljalo i naslijedovanje Gajevog ilirističkog nasilja nad hrvatskim jezikom - sa zlokobnim posljedicama izdvajanja i odbacivanja dragocjene jezične, književne te ukupne duhovne baštine čakavskoga ih kajkavskoga segmenta hrvatskog narodnog bića, kako bi se ujedno središnji i objedinjavajući štokavski segment toga bića lakše podvrgnuo potpunoj srbizaciji. Za tu svrhu Strossma yeru je poslužila zagrebačka Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, u kojoj je pod biskupovim pokroviteljstvom Duro Daničić (vjerni učenik Vuka St. Karadžića) udario osnove i odredio smjernice »Rječniku« tzv. hrvatskog i srpskog jezika. Na tom projektu ustraje potom zagrebačka Akademija gotovo stotinu godina. Zaslijepljeni i zaglušeni ideološkom dogmom ilirizma/jugoslavizma, naši su povjesničari te knjigo- ili jezikoslovci ponajvećma pridonijeli širenju i održanju takvih zabludnih shvaćanja, što su još dulje vrijeme bila snažno prisutna podjedno u hrvatskoj znanstvenoj ih društvenoj svijesti. S toga gledišta, kritičko historiografsko ili lingvističko razotkrivanje stvarne suštine Gajevoga naslijeđa ostaje trajno aktualnom znanstvenom i društvenom obvezom. Naprotiv, s heraldičkoga gledišta moglo se je donedavna svako razmatranje uloge tzv. ilirskog/iliričkog grba kao neoheraldičkoga simbola za Gajevu ideologiju ilirizma, svoditi isključivo na razinu neutralne akademske rasprave. Jer, modernizirana ideologija jugoslavizma napustila je ovaj tradicionalni simbol, zamjenjujući ga drugim znakovljem. 16 Za hrvatski prostor ostao je tako tzv. ilirski/ilirički grb od Gajevih vremena simbolom njegove jugoihrističke ideologije. Zato se jedino u tom smislu može i mora interpretirati također začudna pojava, da su naši suvremeni ustavotvorci - oblikujući novo grbovno znakovlje Republike Hrvatske - u taj neoheraldički (ideološki) »minigrbovnik« odjednom uključili i simbol Gajevog zabludnog misaonog sustava. Takvo simboličko ponovno podređivanje sudbine Hrvatske i hrvatskog naroda zabludi ilirizma (jugoslavizma) oduzima, dakako, raspravi o povijesti tzv. ilirskog/iliričkoga grba dosadašnji neu16 Samo kao »kuriozum« može se još ovdje spomenuti, kako je monarhistička Jugoslavija (u troplemenskom nizu srpskoga, hrvatskoga i tobožnjega slovenskoga grba) svojim slovenskim podanicima bila podarila upravo tzv. ilirsko/iliričko znakovlje: polumjesec i zvijezdu. Možda se time htjelo oživjeti uspomenu na nekadašnje dodire dinastičkoga praroditelja vožda Karadorđa s francuskim vlastima na slovenskom području Napoleonovih Ilirskih provincija. 156
