ARHIVSKI VJESNIK 36. (ZAGREB, 1993.)

Strana - 154

I. Karaman, Heraldika i historiografski mitovi... Arh. vjesn., god. 36 (1993) str. 149-158 je pritom imati izvjesnu povijesnu osnovu prvenstveno pozivom na tradiciju nekadašnje uloge i moći njegovih velikaških pređa Bribirskih-Šubića (početkom 14. st.). Nakon zatora roda Bribirskih-Šubića-Zrinskih, od kraja 17. st. pa nadalje, uključivat će tradicionalni i moderni hrvatski programi u državnopolitičku i narodnosnopolitičku cjelokupnost prvenstveno one susjedne krajeve, koji su prema odredbama Karlovačkog mira iz 1699. ostali ipak pod turskim/osmanskim vrhovništvom; oni, kao tzv. Turska Hrvatska, trajno ostaju nevraćenim segmentom hrvatskog prirodno-povijesnog i narodnosnog prostora. S obzirom da je ovdje dosad (u knjizi Ive Banca »Grbovi - biljezi identiteta«) Pavao Ritter Vitezović predstavljen isključivo kao tvorac jednog ideologiziranog neoheraldičkog sustava u duhu identifikacije ilirstva/južnoslavenstva/ tobožnjeg svehrvatstva, potrebno je istaknuti kako spomenuti Vitezovićev grbovnik - suprotno tezama naše historiografije

11 - predstavlja tek marginalni segment ne samo u cjelini njegovoga životnog djela, nego naročito glede njegovih ideološko-političkih usmjerenja. Vitezović je svoj grbovnik oblikovao (uz neke druge srodne publikacije) u specifičnim okolnostima oko 1700. godine, kad je želio dugoročne hrvatske interese unaprijediti osloncem na tadašnje aktualne imperijalne pretenzije habsburškoga dvorskog apsolutizma prema balkanskim zemljama. Međutim, suštinom svojeg opsežnog, raznovrsnog, plodnog djelovanja na svim područjima društvenog, političkog, kulturnog života Banske Hrvatske - u teškim uvjetima nakon pogibije kneza Petra Zrinskog i zatora dvaju objedinjenih hrvatskih velikaških rodova (Zrinskih i Frankopana) - nastavlja i razvija Pavao Ritter Vitezović upravo njihova programska usmjerenja.

12 Kao neoheraldički iskaz takvog ideološkoga sustava (u duhu stvarne cjelokupnosti hrvatstva na realpolitičkoj državnopravno-teritorijalnoj tradiciji srednjovjekovlja) govori, primjerice, trojno grbovno znakovlje Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije na poznatom zagrebačkom ciklusu oltarnih slika Bernarda Bobica: one su inspirirane stremljenjima ka političkoj i kulturnoj reintegraciji hrvatskoga društva, za što se zalagao tadašnji vodeći zagrebački intelektualni krug okupljen uz biskupski dvor i Vitezovićev gradečki »muzej«.

13 U tom smislu, neoheraldičkim biljegom ličnosti i djela Pavla Rittera Vitezovića nipošto nije (i ne može se smatrati) tzv. ilirski/ilirički grb iz njegove »Stematografije«. Naprotiv, upravo spomenuti trojni grbovni sustav Dalmacije, Hrvatske i Slavonije s Bobićevih slika, stvarni je simbolički iskaz i Vitezovićeve uloge u očuvanju kontinuiteta hrvatskih reintegracijskih programa sve do preporodnoga doba. Nastojanje oko postupne realizacije političkih, kulturnih i gospodarskih programa, što svoje ishodište imaju u životnom djelu kneza Petra Zrinskog, tijekom 18. st. trajno su prisutna na tlu Banske Hrvatske - napose kod 11 Usp. Jaroslav Šidak, Počeci političke misli u Hrvata - J. Križanić i P. Ritter Vitezović (u knjizi istog autora: »Kroz pet stoljeća hrvatske povijesti«, Zagreb 1981, str. 134147). 12 Vjekoslav Klaić, Život i djela Pavla Rittera Vitezovića 1652-1713. (Zagreb 1914). 13 Usp. Ivan Kampuš - Igor Karaman, Tisućljetni Zagreb (Zagreb 1989), str. 99-110. 154