ARHIVSKI VJESNIK 36. (ZAGREB, 1993.)

Strana - 123

J. Ivičević, Javna uprava zdravstvom... Arh. vjesn., god. 36 (1993) str. 117-130 Ta je potpuna samostalnost u stvarima zdravstva bila utemeljena u državnosti Hrvatske, također i po Hrvatsko-ugarskoj nagodbi (po kojoj su u zasebnome hrvatskom djelokrugu svi državni poslovi, osim onih, taksativno navedenih, što ih hrvatski sabor tim međudržavnim ugovorom prenosi na zajednički hrvatsko-ugarski sabor i vladu; zasebni je djelokrug stoga, po Nagodbi, izvorni djelokrug, što ga nadležni organi Kraljevine Hrvatske i Slavonije obavljaju iure proprio; dok je zajednički djelokrug, naprotiv, izvedeni djelokrug, Što ga zajednički hrvatsko-ugarski organi obavljaju iure delegato). Nadalje, Hrvatsko-ugarska nagodba Hrvatsku poima u njezinu povijesnome državnopravnom opsegu, definira je kao Kraljevinu Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju. U svojemu pak onodobnome faktičnom opsegu Hrvatska je bila svedena na Kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju, i to u suženu njezinu opsegu - budući da je hrvatska Vojna krajina bila zasebno upravno područje. No državnopravna reintegracija povijesne »Trojedne kraljevine« - što je Nagodba postulira - provedena je potom samo donekle 1881. godine, kad je Vojna krajina priključena Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji. Razlozi održanja Monarhije u dualističkoj ravnoteži - u kojoj se ravnoteži naposljetku ipak nije mogla održati - protivili su se, naime, daljnjem jačanju trećega (hrvatskoga) državnog čimbenika, i ti su razlozi prevagnuli nad povijesnim državnopravnim razlozima - a ujedno i nad razlozima etničke naravi - pa je Dalmacija održavana u statusu pokrajine (»krunovine«) austrijskog dijela Dvojne Monarhije. Na području Dalmacije nije stoga vrijedilo hrvatsko, već austrijsko pravo (kao i u austrijskim pokrajinama što su obuhvaćale slovensko etničko područje). Posljedično, zdravstvena je uprava u Dalmaciji bila uređena po propisima - u ono doba inače srazmjerno naprednoga - austrijskoga zakona o uređenju zdravstvene službe iz 1870. godine. II. Kratkovjeka Država Slovenaca, Hrvata i Srba (29. X. 1918 - 1. XII. 1918) bila je još u nastajanju - a već je prestala opstojati. Onoliko, međutim, koliko se je i kako se je oblikovala, Država SHS nije bila jedinstvena, već zapravo složena država. Zemaljska vlada u Zagrebu, kojoj je i nadalje na čelu hrvatski ban, proširila je pri tome svoj djelokrug i teritorijalno - obuhvativši i Međimurje - i stvarno, pa je imala odjele (»povjereništva«) za unutrašnje poslove, za pravosuđe, za bogoštovlje i nastavu, za narodno gospodarstvo (tj. za poljodjelstvo i stočarstvo), za financije, za prehranu, za trgovinu, obrt i industriju, za narodnu obranu, za socijalnu skrb, za zdravstvo, za poštu, brzojav i telefon te za željeznice. Oblikovanjem Odjela (odnosno Povjereništva) za zdravstvo Zemaljske vlade vrhovna se je uprava zdravstvom u (sjevernoj) Hrvatskoj najzad odvojila od unutrašnjih poslova i organizacijski osamostalila. Intencija je zdravstvene politike pri tome bila da se zdravstvena služba osamostali i na nižim upravnim razinama, oblikovanjem županijskih, kotar123