ARHIVSKI VJESNIK 35-36. (ZAGREB, 1992.)

Strana - 93

Gordana Kos. Zagrebačka županija (1848-1918). Arhivski vjesnik, 34-35 (1991-1992). 35-36. str. 89-^96 Županije, odnosno podžupanije bile su najvećim dijelom pod nadležnošću podžupanijskog ureda podžupanije. U djelokrug ureda spadali su svi poslovi koje mu je povjerila Zemaljska vlada tj. Odjel za unutrašnje poslove, te Odjel za bogoštovlje i nastavu iz svoje nadležnosti ili iz nadležnosti zajedničke vlade ukoliko su takovi bili povjereni Zemaljskoj vladi, te poslovi koji su tada spadali u nadležnost kotarskog ureda i županije u prvom i drugom stepenu, ukoliko nisu dati u nadležnost novoj županijskoj ili podžupanijskoj skupštini. Podžupanija je u biti kotarska oblast koja je djelovala prije i poslije vremenskog perioda od 1875-1886. godine. Posljednja odnosno 6. reorganizacija uprave u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji provedena je Zakonom od 5. veljače 1886. godine.

9 Bitan momenat ove posljednje reorganizacije uprave je i sjedinjene Vojne krajine sa građanskom Hrvatskom, čije je sjedinjenje definitivno završeno 1881. godine. U ovom periodu, odnosno od 1877-1918. godine županija djeluje kao samoupravni organ. Reorganizacija je rezultirala spajanjem odnosno ukidanjem nekih županija, te stvaranjem novih s tim da ukupan broj ostaje isti tj. osam i to su bile: Modruško-riječka, Zagrebačka, Varaždinska, Bjelovarsko-križevačka, Virovitička, Srijemska i Ličko-krbavska. Umjesto na podžupanije Zagrebačka županija ponovno se dijeli na kotareve kojih je sada 16 i imaju znatno manja područja (Kotarske oblasti: Dugo selo, Dvor na Uni, Jastrebarsko, Karlovac, Kostajnica, Pisarovina, Petrinja, Glina, Sv. Ivan Zelina. Donja Stubica, Sisak, Samobor, Topusko, Velika Gorica, Zagreb). Prema zakonu od 5. veljače 1886. g. županije vrše poslove samouprave preko skupštine. "Značajno je da se pri popunjavanju članstva skupštine (50%) primijenio sistem popunjavanja bez izbora (najjače oporezovani i činovništvo), a tek druga polovica članova popunjavala se izborima, ali javnim i usmenim pred predstavnikom kotarske vlasti. Broj članova skupštine ovisio je o broju stanovništva, jer se na svakih 2.000 stanovnika birao jedan skupštinar (prema Khuenovom sistemu)". Županijska skupština u ovom razdoblju imala je u svojem djelokrugu donošenje statuta, pravo raspravljanja o predmetima javnog interesa, obraćanje Saboru peticijama, rješavanje sporova između općina zbog teritorija, rješavanje sporova medu nižim upravnim organima zbog nadležnosti, upravu županijskom imovinom, izbor verifikacijskog odbora (za izbor skupštinara) i upravnog odbora županije, te nadzor nad općinskom, kotarskom i županijskom upravom s pravom na zahtjev Vladi da se ispravi nedostatak. Protiv zaključaka županijske skupštine stranka je mogla uložiti žalbu u određenom roku Zemaljskoj vladi čije je rješenje bilo konačno. Županijska skupština sazivala se dvaput godišnje, u proljeće i jesen, a obavijest o održavanju morala se objaviti 8 dana prije. Pored županijske skupštine znatna upravna ovlaštenja imao je upravni odbor županije. Jedan dio članova odbora birala je skupština, njih 6, a drugi dio bio je članom odbora po svojoj funkciji (veliki župan, isto, Zagreb 1886, str. 8-50. 93