ARHIVSKI VJESNIK 35-36. (ZAGREB, 1992.)
Strana - 57
Petar Strčić, Prilog povijesti Istarskog sabora {1861-1916). Arhivski vjesnik. 34-35(1991-1992), 35-36. str. 53-64 izbornici glasali za talijanske kandidate, ne možda zato što su imali njihove talijanske nazore i političke težnje, nego zato što su slavenski izbornici bili pod utjecajem ekonomske nadmoćnosti talijanskog elementa". A to je presudilo i tada. i dugi niz desetljeća kasnije. Ovdje treba upozoriti i na to da su sva tri virilista bili Slaveni te da su nacionalno bili svjesni; to su: Slovenac tršćansko-koparski biskup dr. Bartolemej Legat, te Hrvati porečko-puljski dr. Juraj Dobrila i krčki dr. Ivan Josip Vitezić. Za prvoga predsjednika Sabora koji je ujedno obavljao dužnost pokrajinskog kapetana tj. predsjednika Zemaljske vlade, car je imenovao člana veleposjedničke kurije markiza Gianpada Polesinija, a za njegova zamjenika člana kurije gradova, trgovišta i industrijskih mjesta, predstavnika Velog Lošinja, Cresa i Krka, spomenutoga dr. Francesca Vidulicha. Prvi sastav Istarskog sabora ostao je zapamćen u povijesti samo po opstrukciji talijanaško-talijanske većine. Radilo se o tome da je ova, pod znatnim utjecajem događaja na Apeninskom poluotoku te snaženja talijanske nacionalne i državne ideje, nastojala onemogućiti izbor zastupnika Sabora u donji dom austrijskog parlamenta - u Carevinsko vijeće. Zbog toga je Sabor raspušten, mada se prije toga uspjelo izabrati Zemaljski odbor i njegova tajnika. Vlada je nakon toga pažljivije i ozbiljnije prišla izborima te stvaranju novoga sastava Sabora, koji je zatim izabrao oba svoja predstavnika u bečki parlament; to su bili sâm namjesnik Bürger i spomenuti biskup dr. Juraj Dobrila. Tako je drugi sastav Sabora mogao potrajati normalni period od 6 godina, do 1867. godine. No, iako su i dalje bili u apsolutnoj manjini, hrvatsko-slovenski predstavnici uz pomoć virilista, poveli su žestoku borbu i stalno su bili u ofanzivi. To se osobito vidjelo već u prvome sazivu Sabora, 1861. godine kada su tražili dvojezičnost u uredima. Prvi je to pitanje pokrenuo biskup Legat, upozoravajući na slovensku većinu u pokrajini; naravno, uzaludna je bila njegova intervencija. 3. Zadržali smo se nešto više na prvom zasjedanju Istarskog sabora, jer je karakterističan i za ostala razdoblja; a ta karakterističnost ogleda se u žestokoj borbi saborske manjine, koja je predstavljala apsolutnu većinu hrvatskoga puka u Istri, protiv saborske većine, kao predstavnika apsolutne manjine stanovništva Istre. I dalje se, još dugo vremena, pučanstvo slabo odazivalo na izbore; tako je za treći sastav Sabora (1867-1870) glasalo, npr., u kotaru Volosko i Podgrad samo 327 izbornika od upisanih 2204, a u otočnom kotaru Cres, Lošinj i Krk samo 12% izbornika. U pojedinim razdobljima, štoviše, bilo je i opasno ići na izbore; tako, npr., 1883. god. izbornici u Pazinu nisu uopće bili obaviješteni o izborima za šesto razdoblje saborskog rada, a oni koji su ipak nekako stigli na glasačka mjesta, morali su zatražiti pomoć oružnika kako bi se mirno mogli vratiti kućama. 57
