ARHIVSKI VJESNIK 35-36. (ZAGREB, 1992.)

Strana - 34

Frane Ivković, Organizacija uprave u Dalmaciji za vrijeme druge austrijske vladavine 1814-1918. Arhivski vjesnik. 34-35 (1991-1992), 35-36, str. 31-51 Nakon okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine odnosi u političkom životu Dalmacije se mijenjaju. Razvila se borba oko pitanja da li je Bosna i Hercegovina hrvatska ili srpska, što dovodi do rascjepa u Dalmatinskom saboru između hrvatskih i srpskih pokrajina, dok su do tada hrvatsko-srpski odnosi bili jedinstveni. Srpski poslanici su isticali da Dalmacija treba biti autonomna.

4 Te suprotnosti između Hrvata i Srba vješto je koristila bečka vlada za sprovodenje svoje politike u Dalmaciji - divide et impera. No, potkraj 19. i početkom 20. stoljeća javlja se nova politika o nužnosti sloge i jedinstva između Hrvata i Srba te sjedinjenja Dalmacije s Hrvatskom. To je došlo do izražaja u "Riječkoj rezoluciji", a naročito u "Zadarskoj rezoluciji" iz 1905.

5 Zahtjevima za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom Beč nije udovoljio, taj problem je riješen tek 1910. kada je raskinuta državno-pravna veza Dalmacije s Austro-Ugarskom Monarhijom. Organizacija uprave Prva briga Austrije, kada je dobila Dalmaciju, bila je da organizira upravu i sudstvo. Organiziranje uprave povjereno je posebnoj Dvorskoj komisiji u Beču. Među prvim prijedlozima bio je taj, da bivše Ilirske provincije tvore jednu kraljevinu "KRALJEVSTVO ILIRSKO" koje bi imalo dva gubernija: ljubljanski i zadarski

0

. Međutim, to se nije ostvarilo; novi prijedlog od 1. veljače 1816. bio je da se Ilirske pokrajine združe pod imenom "KRALJEVSTVO ILIRIJA I DALMACIJA"

7

, ali ni to nije prošlo. Prema Carskom patentu od 3. kolovoza 1816. o osnutku Kraljevine Ilirije, Dalmacija, u čiji su sastav ušli Dubrovnik i Boka kotorska tretira se kao posebna cjelina, od 1817. nazvana Kraljevina Dalmacije, izravno podvrgnuta Beču, s talijanskim službenim jezikom.

8 Glavni grad Kraljevine Dalmacije bio je Zadar. Na čelu pokrajinske uprave stajao je gubernator (već od 1813. general Tomašić) koji je imao i vojnu i civilnu vlast sve do 1902. godine kada se te dvije funkcije odvajaju.

9 Uz namjesnika postoji Zemaljska vlada (Landesgubernium) kao najviši organ pokrajinsko-činovničke uprave koja od 1852. dobiva naziv Namjesništvo (Luogotenza)

10

. Pokrajinska vlada bila je izravno podvrgnuta ministarstvima u Beču. Područje Dalmacije se koncem 1815. godine dijeli na okruge: zadarski, splitski, dubrovački i kotorski, a već početkom 1816. dijeli se na pet okruga: zadarski, splitski, 4 Čulinović, 1961, 216. 5 Čulinović, 1964, 249-270. 6 Antoljak, 237. 7 Antoljak, 238. 8 Antoljak, 239; Butorac, 117. 9 Perić, 9. 38-41. 10 Lago, 397. donosi podatke daje promjena izvršena 1. lipnja 1852. Isto donosi i GLASNIK, br. 45 od 4. lipnja 1852., a ne 1850. kako navode neki autori. Istina, bila je izdana naredba ministra unutarnjih poslova 19. kolovoza 1850. o upravnom uređenju Dalmacije, gdje se vidi da na čelu uprave stoji namjesnik, GLASNIK, Dodatak k br. 71, ali ta naredba nije provedena u djelo. 34