ARHIVSKI VJESNIK 35-36. (ZAGREB, 1992.)
Strana - 28
Hodimir Sirotković, Organizacija Sabora Hrvatske i Slavonije u nagodbenom razdoblju (1868-1918). Arhivski vjesnik. 34-35 (1991-1992), 35-36, str. 21-30 7. Nadležnosti Sabora u nagodbenom razdoblju Nadležnosti Sabora u ovom razdoblju bile su prvenstveno određene propisima Hrvatsko-ugarske nagodbe kao temeljnog ustavnog akta nagodbenog razdoblja, a zatim i zak. čl. 11:1870. o uređenju Sabora i drugim odgovarajućim propisima koji su se odnosili na taj predmet. U djelokrug Hrvatskog sabora spadali su prvenstveno ovi poslovi: 1. Zakonodavstvo u svim poslovima koji su se po Nagodbi odnosili na Kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju (unutrašnja uprava i zemaljski proračun, pravosuđe, bogoštovlje, nastava, prosvjeta i kultura). 2. Zemaljski proračun spadao je također u nadležnost Sabora i to samo ukoliko se tiče odobravanja rashoda Zemaljske vlade, a razrezivanje poreza, kako neposrednih tako i posrednih, spadalo je u nadležnost Zajedničkog sabora. Sabor je. uz odobravanje rashoda imao također i pravo da kontrolira i završne račune. 3. Sabor je bio ovlašten da svoje interno poslovanje ureduje vlastitim poslovnikom. Postojao je Poslovnik iz 1875. godine koji se poslije više ispravki, konačno zamijenio Poslovnikom iz 1896. godine. 4. Kontrola nad upravom. Sabor je tu kontrolu mogao vršiti prvenstveno tokom budžetske debate, kada je odobravao rashode za pojedine odjele Zemaljske vlade, a zatim pri ispitivanju i odobravanju završnih računa. Kao daljnja sredstva saborske kontrole nad izvršnom vlašću spominju se u našoj parlamentarnoj praksi: interpelacije, pravo primanja pritužbi (peticija) i molbenica (prošnje građana) te pravo vršenja anketa. Sve u Sabor pristigle peticije i molbenice Sabor je predavao na postupak posebnom odboru za peticije i molbe, pod uvjetom da je konkretnu pritužbu ili molbu preporučio barem jedan član Sabora. Sabor je mogao od svojih članova sastaviti anketnu komisiju i radi vođenja istrage na terenu ili zbog izbornih nepravilnosti i zloupotreba ili nekog vladinog postupka. Saborska anketna komisija bila je, međutim, ograničena samo na utvrđivanje činjenica, a nije bila ovlaštena na poduzimanje nekih konkretnih mjera. 5. Sabor je imao pravo donositi rezolucije, kojima je prvenstveno izražavao mišljenje o nekom konkretnom vladinom činu. 6. Staro historijsko pravo Sabora bilo je njegovo pravo adrese, tj. njegovog direktnog obraćanja kruni. Hrvatski se sabor tim svojim ovlaštenjem često koristio da vladara obavijesti o urgentnim problemima Hrvatske i da preko adrese zatraži rješavanje određenih ustavnih problema zemlje. Adresa je bila gotovo jedino ustavno sredstvo za održavanje kontakata između vladara i predstavničkog tijela Hrvatske, pa stoga nije čudno da se u našoj ustavnoj praksi dosta često koristila. 8. Zaključak Unatoč svim nedostacima - ograničenjima u slobodi izbora i djelovanja zastupnika, manjkavoj kontroli nad izvršnom vlašću - Hrvatski je Sabor u našoj javnosti uživao tradicionalni ugled predstavnika suvereniteta zemlje i zaštitnika njenih Nagodbom ugovorenih prava. Kako saborska većina nije 28
