ARHIVSKI VJESNIK 35-36. (ZAGREB, 1992.)

Strana - 160

Fedor Moačanin. Organizacijske strukture Vojne krajine do sredine 18. st. Arhivski vjesnik, 34-35 (1991-1992). 35-36. str. 157-163 Slavonskoj krajini (Varaždinskom generalatu) Đurđevačka kapetanija na području koje je ranije bilo podložno koprivničkom kapetanu. Vojno-administrativna struktura Karlovačkog generalata u 17. st. izgledala je ovako: Karlovačka kapetanija, Žumberačka i Slunjska (pod zajedničkim kapetanom), Turanjska, Barilovićka, Tounjska, Plaščanska i Ogulinska (u Hrvatskoj krajini) te Senjska i Otočačka kapetanija (u Primorskoj krajini). Od mnogo većeg značenja je promjena koja u 17. st. nastaje u samom karakteru Vojne krajine. Masovno naseljavanje vojničkog stanovništva prebjeglog iz Turske 1597-1600. u Slavonsku krajinu (Varaždinski generalat), a tijekom cijelog 17. st. u Hrvatsku krajinu (Karlovački generalat), u kombinaciji s već istaknutim dominantnim položajem unutrašnjoaustrijskih staleža u upravi Krajine kao vojne institucije, stvara pretpostavke da se vojne komande pretvore u opće upravne jedinice s jurisdikcijom nad stanovništvom na određenom teritoriju. Protiv takvog razvoja, koji za Hrvatsku znači gubitak državnog teritorija, hrvatski staleži vode upornu borbu uz pomoć zajedničkog Sabora u Požunu. Najviše što postižu to su vladarske sankcije zaključaka ugarskih Sabora njima u prilog. Staleži nemaju dovoljno vlastite snage da iznude izvršenje tih zaključaka. Vladar pak igra dvostruku igru. On ne samo da ne inzistira na sprovođenju zaključaka koje je sankcionirao, nego ih uvijek iznova praktički dokida drugim, protivnim odlukama. Iako je organizacijska shema Krajine kao vojne institucije poslužila kao paradigma za organizaciju Krajine kao teritorija sa stanovništvom, to je stanovništvo u pojedinim dijelovima Vojne krajine različito organizirano. Postoje područja gdje krajišnici uživaju pisane privilegije koje, više ili manje, ograničavaju (barem načelno) ingerenciju vojnih vlasti na nevojničke odnose stanovništva i područja gdje pisanih privilegija nema, pa je stanovništvo u potpunoj ovisnosti od svojih vojnih starješina. Osim Žumberčana koji svoje privilegije imaju još od 16. st. privilegije dobivaju i krajišnici Varaždinskog generalata u cjelini (1630), a u Karlovačkom generalatu samo Gomirci (1660) i Ogulinci (1668). Ostale grupe u Karlovačkom generalatu nisu zaštićene pisanim privilegijama. Tamo gdje privilegije postoje, one se razlikuju i sadržajem i stupnjem slobode na temelju koje krajišnici mogu rješavati svoje unutrašnje probleme preko izabranih sudaca i starješina. Vojni zapovjednici te privilegije gledaju prijekim okom. Kad već povlastice ne mogu formalno ukinuti, oni ih nastoje u praksi obezvrijedili. Povlastice krajišnika predstavljaju, naime, za vojne starješine materijalne gubitke u prihodima od sudskih globa, mita i si. Zato je ogulinski kapetan Purgstall ogorčen kad mu upravitelj Karlovačkog generalata 1690. nudi, umjesto podavanjima opterećenih vlaha

1 u Plaškom, pod komandu Gomirce "koji imaju vlastite suce i općinu i osim na vojnu službu, ni na što drugo nisu obvezni".

2 Na kraju valja istaknuti da se organizacijska struktura Banske krajine u 17. st. ne mijenja sve do spomenutog rata 1683/1699. 1 Pisanje riječi "vlah" malim početnim slovom rastumačio sam u knjizi "Vojna krajina", Zagreb 1984., 276-279. 2 Pismo ogulinskog kapetana Purgstalla gradačkom Dvorskom ratnom vijeću (Monumenta speetantia nistoriam Slavorum meridionalium XVI, Zagreb 1885., 410). 160