ARHIVSKI VJESNIK 35-36. (ZAGREB, 1992.)
Strana - 15
Josip Kolanović. Arhivistika i povijest upravnih institucija. Arhivski vjesnik, 34-35 (1991-1992), 35-36. str. 9-20 Vodičima za pojedine arhive detaljnije analizira sadržajna fizionomija određenog fonda. Ne umanjujući značenje takve raščlambe ipak smatramo da uvodna rasprava u vodiču ili inventaru o svakoj pojedinoj instituciji (njezino mjesto u političkom i gospodarsko-društvenom sustavu zemlje, stvarna i teritorijalna nadležnost) najbolje određuje informacijske "domete" pojedinog fonda. b) Ovdje je potrebno naglasiti i povezanost poznavanja institucija sa osnovnom informacijom o građi koja se čuva u nekom arhivu. Istraživač koji dolazi u arhiv tražiti podatke, redovito traži gradu o nekoj određenoj temi. Gotovo je nemoguće imati takva informativna pomagala koja bi sadržavala sve podatke potrebne za takvu temu. Stoga se osnovna informacija o građi temelji na poznavanju "stvaraoca informacija" institucija. Arhivist sebi postavlja pitanje: u kojoj instituciji je mogla nastati građa koja sadrži takve informacije. Poznavanje povijesnog razvoja institucija ne samo na razini "pokrajinskog arhiva" nego i na razini države pa čak i šire, nužan je preduvjet da bi se mogla pružiti cjelovita informacija za određenu temu. To poznavanje institucija mora biti, da se slikovito izrazimo, vertikalno i horizontalno. Potrebno je u određenom povijesnom razdoblju poznavati razvoj institucija od lokalne razine pa do najviših državnih struktura, uključujući i one koje su nastajale u središtima s kojima je u prošlosti naša zemlja bila politički povezana (Mađarska, Austrija, Venecija). Uz to vertikalno poznavanje nužno se traži i horizontalno uočavanje svih vrsta institucija na određenom području (uprava, pravosuđe, crkvene institucije, gospodarstvo, prosvjeta i dr.). Dok je razina horizontalne razgranatosti mnogo veća, ona se unutar vertikalne povezanosti sve više suzuje te se do onih najznačajnijih informacija dolazi eventualno unutar nekoga ministarstva. c) Poznavanje povijesti institucija pomaže nam da možemo dati cjelovite informacije o istorodnoj građi što se nalazi u drugim arhivima, koji čuvaju "više strukture institucija". Npr. neki podatak o razvoju školstva u 19. st. koji nije sačuvan u lokalnim institucijama (jer je građa takvih ustanova najčešće propadala), moguće je naći na višoj razini, u nekom ministarstvu naprimjer. U informacijskom aspektu poznavanja institucija veoma je značajna i takozvana "negativna informacija" o sačuvanosti građe. Od najrazličitijih institucija sačuvano je relativno veoma malo građe. Postotak te sačuvanosti proporcionalno se smanjuje sa starošću građe. Uzmimo kao primjer opet arhivsku gradu nastalu radom komuna u priobalnim gradovima u razdoblju mletačkog vrhovništva. Dok je građa notarskih arhiva razmjerno dobro sačuvana, ostala građa (posebno ona za razvoj gospodarsko-društvenih odnosa) sačuvana je samo fragmentarno. Ukoliko istraživač ne vodi računa o tom "negativnom aspektu" - da građa nije sačuvana, može izvoditi veoma dalekosežne zaključke, koji ne moraju biti ispravni, jer za to područje istraživanja nije sačuvana relevantna grada. Ne uočavajući taj "negativni aspekt" u historiografiji su se donosile krive ocjene npr. o gospodarskoj politici Venecije. Za novije razdoblje ta "negativna informacija" (nepostojanje određenih podataka, koji bi trebali 15
