ARHIVSKI VJESNIK 35-36. (ZAGREB, 1992.)
Strana - 154
Rainer Egger, Dvorsko ratno vijeće i Ministarstvo rata kao središnji upravni organi Vojne krajine. Arhivski vjesnik. 34-35 (1991-1992), 35-36, str. 139-155 teritoriju. Ukidanje krajiškog instituta bila je logična posljedica. To je, pak. izazvalo dosta otpora, posebno u vojsci. Godine 1869. najavio je carski reskript postepeno razvojačenje Vojne krajine koje je i provedeno u razdoblju 1871/81. 44 Zamisao ove radnje nije bilo ocjenjivanje važnosti stoljetno duge povijesti Vojne krajine. Na kraju još nekoliko napomena o arhivskim fondovima u bečkom Ratnom arhivu koji do sada nisu pobliže spomenuti, a pružaju važne izvore za povijest Vojne krajine. Ponajprije treba ovdje ubrojiti "Zbirku Vojna krajina", koja obuhvaća različite rukopise i drugi materijal departmana B Dvorskog ratnog vijeća i svih odjela Ministarstva rata koja su nastavila djelokrug departmana B. U 48 kutija i 28 knjiga, sakupljeni su izuzetni spisi, posebno iz razdoblja razvojačenja Vojne krajine. Posebno treba uputiti na četiri knjige s izvodima spisa o organizaciji pojedinih dijelova Vojne krajine do godine 1803. i na rukopis Leopolda von Hauera "Kratki pregled sveukupnih naredbi izdatih za područje Vojne krajine" (1806). I konačno, treba spomenuti zbirku karata Ratnog arhiva, jednu od najznačajnijih zbirki karata u Europi. Erich Hillbrand je u svojoj, već spomenutoj knjizi o Vojnoj krajini detaljno obradio ovu zbirku i fond karata koji se odnosi na područje Krajine: 1277 radova sa ukupno 5297 pojedinačnih listova karata i 897 svezaka odnosno bilježnica. Ovdje su posebno izdvojeni listovi jozefinskog popisa zemljišta (1764. do 1785/1806.) s pripadajućim opisima sekcija. Obrada pojedinih krajiških područja tekla je ovim redoslijedom: 1774/75. Banska krajina, 1775/77. Karlovačka krajina, 1780. Slavonska krajina i 1781/82. godine Varaždinska krajina. No. međutim i svi drugi fondovi Ratnog arhiva koji se po vremenu podudaraju s razdobljem Vojne krajine, pružaju materijal za povijest same Krajine, tako prije svega "Stare ratne isprave ("Alte Feldacten") pružaju uvid u upućivanje krajiških četa na gotovo sva ratišta Europe, od sredine 18. stoljeća. Zatim su tu također i osobni spisi s raznim tabelama krajiških pukovnija, kao i izvještaji o službi oficira. Na kraju nekoliko primjedbi o čuvanju svih ovih arhivalija. Ratni arhiv je preživio posljednji svjetski rat bez većih gubitaka, no, nisu svi ovdje spomenuti arhivski fondovi potpuno sačuvani tj. nisu ni potpuni pristigli u arhiv. Škartiranje koje su stoljećima provodile pojedine upravne ustanove ne osvrćući se na kasniji povijesni interes, često je ostavilo samo nekoliko spisa iz pojedine godine. U tom slučaju povjesničar se u svojim istraživanjima mora osloniti na skoro potpuno sačuvane protokole. Gotovo nepregledna znanstvena literatura o povijesti Vojne krajine koristila se u velikom obimu ovim arhivalijama Bečkog ratnog arhiva, no jedna sustavna obrada svih ovih arhivskih fondova mogla bi u suradnji s ostalim arhivima u Beču, Grazu i s arhivima na području nekadašnje Vojne krajine u Hrvatskoj, dati još vrednija saznanja o povijesti Vojne krajine. Prevela Deana Kovačec KA. Militärkanzlei S. M. des Kaisers 1869 49-1/4. 154
