ARHIVSKI VJESNIK 35-36. (ZAGREB, 1992.)

Strana - 140

Rainer Egger, Dvorsko ratno vijeće i Ministarstvo rata kao središnji upravni organi Vojne krajine. Arhivski vjesnik, 34-35 (1991-1992), 35-36, str. 139-155 Iako Hietzinger hvali brzi postupak svoje ustanove bio je to još uvijek dugi put do toga

2

; često je vjerojatno birokratski postupak dovodio do odugovlačenja obrade predmeta doznačenih Dvorskom ratnom vijeću odnosno caru. Povijest Vojne krajine je često obrađivana, o samoj upravi postoji čitav niz različitih publikacija, pored djela Von Hietzingera i Hostineka treba spomenuti još i udžbenike za tečaj krajiške uprave od Mathiasa Stopfera, te najvažniju knjigu Ignaza Franza Bergmayra.

3 Ali ni jedan od ovih autora nije pobliže obradio Dvorsko ratno vijeće u Beču kao središnju upravnu oblast. Tek za posljednji dio povijesti Vojne krajine, za razdoblje od 1848. godine, postoji u dvjema knjigama Waltera Wagnera o povijesti C. kr. ministarstva rata jedno temeljito istraživanje organizacije i djelokruga ove središnje institucije.

4 Ovdje će se s odgovarajućom pažnjom obraditi vrhovna uprava krajiških područja. Ni ovim izlaganjem nije moguće pružiti detaljan prikaz ove središnje uprave. No, na osnovi vrlo dobro sačuvanih arhivskih fondova, pohranjenih u Bečkom ratnom arhivu, te na osnovi različitih instrukcija i kancelarijskih uputstava želio bih pokušati predočiti jedan pregled ove organizacije kao i mogućnosti za njezino daljnje istraživanje. Walter Wagner je u svojoj izvanrednoj raspravi "Izvori za povijest Vojne krajine u Ratnom arhivu u Beču" dao dobar pregled izvora; Erich 2 isto, str. 320: "U toku redovnog upravnog postupka može jedna kompanija unutar šest do osam tjedana dobiti rješenje svog zahtjeva od strane Dvorskog ratnog vijeća; u slučaju kad Dvor zahtijeva brzo izvršenje naređenja, potrebno je za to jedva deset do četrnaest dana do najudaljenijih granica, dok u vrijeme rata nerijetko graničarske jedinice dva do tri dana nakon primitka naredbe izvrše pokret prema bojištu..." 3 Carl Bernhard v. Hietzinger, Statistik der Militär-grenze des Österreichischen Kaiserthums, 3 knjige, Beč 1817-1823; Josef Hostinek, Die k.k. Militärgrenze, ihre Organisation, Verfasung und Verwaltung, 2 dijela, Beč 1861; Mathias Stopfer, Erläuterungen über die Militär-Gränzc Verwaltung des österreichischen Kaiserthums, Beč 1838; Mathias Stopfer, Lehrbuch über die Grundgesetze der karlstädter, warasdiner, banal-, slavonischen und banatischen Militär-Gränze, Graz 1840: Ignaz Franz Bcrgmayr, Verfassung der k.k. Militär-Gränze und der Österreichischen Kriegsmarine, Beč 1845; Za povijest Vojne krajine treba svakako uputiti i na još uvijek temeljno djelo Fr. Vaničeka, Spezialgeschichte der Militärgrenze, 4 knjige, Beč 1875. i radove Gunthera Rothenberga, naročito: Die österreichische Militärgrenze in Kroatien 1522 bis 1881, Beč 1970, kao i Jakob Arnstadt, Die k.k. Militärgrenzc 1522-1881, sa sveobuhvatnom bibliografijom, 2 knjige, Diss. phil. Würzburg 1969; Važan je za naše izlaganje i zbornik "Die k.k. Militärgrenze, Beiträge zu ihrer Geschichte" dokumenti Vojnopovijesnog muzeja u Beču, knj. 6, 1973. i katalozi: Die österreichische Militärgrenze 1535-1871, izložba Austrijskog državnog arhiva, Ratnog arhiva, Beč 1971; Štajerska - mostovi i brane, katalog zemaljske izložbe, dvorac Herberstein (Izdanja Štajerskog državnog arhiva, knj. 16, Graz 1986.); od važnijih objavljenih zbirki izvora treba spomenuti: Radoslav Lopašić, Spomenici Hrvatske Krajine, 3 knjige, Zagreb 1884-1889. 4 Walter Wagner Geschichte des k.k. Kriegsministeriums I, 1848-1866. i II, 1866-1888. (Studien zur Geschichte der Österreichisch-Ungarischen Monarchie, tom V, 1966. i tom X, 1971. 140