ARHIVSKI VJESNIK 35-36. (ZAGREB, 1992.)

Strana - 13

Josip Kolanović, Arhivistika i povijest upravnih institucija. Arhivski vjesnik, 34-35 (1991-1992), 35-36, str. 9-20 Na tom temeljnom načelu arhivistike zasniva se i načelo za formiranje fonda. S informacijskog gledišta fond predstavlja skup informacija nastalih djelovanjem jednog stvaraoca, odnosno jedne društveno-pravne osobe ili institucije. Različitost političkih prilika i promjene područja na kojem djeluje neka institucija nužno utječu da razgraničimo gradu pojedinih stvaralaca. Bez poznavanja institucija u njihovom konkretnom političkom kontekstu i u njihovoj stvarnoj i teritorijalnoj nadležnosti nećemo moći pravo razdvojiti i oblikovati "arhivske cjeline" odnosno fondove kao zaokruženi "skup informacija" nastalih od jednoga stvaraoca. Kolikogod je ovo pitanje na prvi pogled jasno i razumljivo, u praksi ono stvara ne male teškoće. U to sam se uvjerio prilikom rada na knjizi Arhivski fondovi i zbirke u Hrvatskoj. Najveće teškoće s jedne strane, i najveći otpor da se odustane od onoga "quieta non movere" te se pokuša stvoriti jedinstvena "tektonika" sačuvane arhivske grade za sve arhive u Hrvatskoj, predstavljalo je upravo nedovoljno poznavanje povijesti institucija. Očite i nedvojbene činjenice, kao što je npr. činjenica da institucije u Dalmaciji u vrijeme mletačke uprave (XV. st. do 1797) čine zaseban zaokruženi izvor informacija (jer su nastale u zasebnom političkom sustavu), različit od onih u vrijeme I. ili II. austrijske uprave (1797-1806, 1813-1918), teško je bilo u praksi do kraja provesti u svim arhivima. Isto tako nedovoljno poznavanje institucija utjecalo je da se i dandanas u nekim arhivima arhivska grada iz mletačkog razdoblja uzima kao jedna cjelina i ne uočavaju se unutar te grade različiti stvaraoci čijim su djelovanjem nastale sasvim različite informacije, pa stoga traže formiranje različitih fondova (informacijske cjeline). Jedna je cjelina notarijat, a druga je npr. građa nastala djelovanjem kneževe kancelarije ili radom komore. Na ovom osnovnom načelu temelji se i zahtjev cjelovitosti fonda. Pođemo li od principa da je jedna ustanova izvor određene cjeline informacija (nazovimo to "skup informacija"), svako cijepanje fonda predstavlja nasilje nad arhivskom građom, i naliči kidanju neke knjige kao zaokružene cjeline. 2. Načelo prvobitnog reda samo je jedan aspekt načela provenijencije. Raznolikost djelatnosti neke institucije odražava se i u strukturi njezina registraturnog poslovanja. Možemo to izraziti i obratno, polazeći od registrature: svaki registraturni sustav odražava razgranatost djelatnosti pojedine institucije, njezinih odjela i sekcija. Stoga je i razumljivo da u najranijim razdobljima kada nije bilo složenijih institucija niti razgranate djelatnosti, i registraturni sustavi su veoma jednostavni. Složenost administracije i razgranatost djelovanja nužno su tražile i složenije i razgranatije registraturne sustave. Poštivanje toga "prvobitnog poretka" unutar jedne provenijencije zapravo znači poštivati onaj oblik čuvanja informacija koji je u vremenu njihova nastanka odgovarao strukturi pojedine institucije. U arhivskoj teoriji u nekim se zemljama (Italija) do krajnjih granica nastoji poštivati taj