ARHIVSKI VJESNIK 35-36. (ZAGREB, 1992.)

Strana - 124

Ivan Pederin. Organi Austrijskog nadzora nad tiskom u Dalmaciji poslije 1848. Arhivski vjesnik. 34-35 (1991-1992). 35-36. str. 121-138 odvjetništvu odnosno vlasti javne sigurnosti. U prijavi valja navesti naslov časopisa, ime i adresu odgovornog urednika, tiskara, dokaz da je plaćena jamčevina koja u mjestima s više od 60 000 žitelja iznosi 10 000 guldena ako list izlazi više od 3 puta tjedno, 5 000 guldena ako izlazi 3 puta, odnosno 3 000 guldena ako izlazi manje od 3 puta tjedno. Od jamčevine se naplaćuje moguća globa. Osim već spomenutog, kao zlouporaba opisuje se još i pozivanje na mržnju prema narodnostima, vjerama, klasama i korporacijama Carevine, širenje uznemirujućih glasina i širenje pornografije. Ovaj zakon oslanjao se na stečevine cenzure, osobito na nadopune uputa cenzorima, kao npr. preporuka da se u člancima ispusti sve što bi moglo naljutiti neke strane vlade iz 1845. (304 XI 2/1 1666)- pa odredba da se nikog ne smije tiskanicama vrijeđati iz 1847. (326 XI

2/4 37, 632 i 1908) i si. Ovakav zakon o tisku bio je sličan zakonima u ostaloj Europi, pa tako u Francuskoj toga doba novine moraju položiti visoke novčane jamčevine, ne smiju napadati javnu ćudorednost i sigurnost." No ovim zakonom izdavanje novina postalo je opasan posao. Pojam prekršaja ostao je naime prilično neodređen i podložan dosta slobodnoj ocjeni sudova što će se niže još vidjeti. Dok je cenzor morao biti načitan i imati izgrađen stav prema filozofiji prosvjetiteljstva i poetici romantizma, urednik pedesetih godina morao je biti u toku aktualnih političkih zbivanja i smjera kojim je išla državna ideologija koja je, kako vidjesmo, prihvaćala neke stečevine liberalizma (kao slobodu tiska), a da ipak nije bila demokratska. Urednik je morao biti vrlo lukav i oprezan i dobro se razumjeti s državnim odvjetnikom. Dakako, ovim je njegova ličnost postajala više specijalizirana u pravcu dnevne politike, a politika specijalizirano zanimanje kao svako drugo.

5 Modernizacija je išla ukorak s uskošću specijalizma. Za razliku od časopisa, kakav je bio "Gazzetta di Zara" (1832-1850),

6 koji je osim političkih vijesti objavljivao još i kulturne priloge, sad se javlja tip književnog časopisa kao časopisa koji ne mora položiti jamčevinu, ali zato ne smije objavljivati priloge s političkim sadržajem. I periodika se polarizira i specijalizira. Načela nadzora nad tiskom nadopunjuju se, a pojam "zlouporabe tiska" dograđuje se. Tako Prezidij bečkog redarstva piše 13. srpnja 1854. okružnicu podmaršalu (Feldmarschall-Leutenant) Lazaru Mamuli (

XI

2/2 403. 1338) da se novine ne smiju bez poštovanja izražavati o stranim diplomatima, pisati o njihovom privatnom životu i si. Dana 16. prosinca 1854. (403. 2/

2 2425) isti organ piše Mamuli da austrijske novine ne smiju nekritički preuzimati vijesti iz stranih novina koje često sadrže kritiku austrijske vlade. Osim toga tuzemno novinstvo mora biti nezavisno od stranog, njemu politika vlastite vlade mora biti točkom orijentacije. 4 Manuel d'historié littéraire de la France, Collection dirigée par Pierre Abraham et Roland Desne, Tome V, 1848-1917, Coordination assurée par Claude Duchet, Paris, 1977, str. 44. 5 Mikel Dufrenne, Art et politique, Paris, 1974, str. 74. nalazi da politika, kad se potjera s agora i ude u forume i kuloare postaje elitama i rezervirana za specijaliste. 6 Pavao Galić, "Gazzetta di Zara" (1832-1850), Bibliotekarstvo, Sarajevo, 8 (1962) br. 2-3, str. 66-75. 124