ARHIVSKI VJESNIK 35-36. (ZAGREB, 1992.)

Strana - 113

Stjepan Sršan, Upravne općine 1848-1918. - Struktura, poslovanje, značenje. Arhivski vjesnik, 34-35 (1991-1992). 35-36. str. 109-119 Područje Istre se nalazilo od 1813-1918. g. pod austrijskom upravom te je bilo podijeljeno na riječki i tršćanski okrug, ovi na kotareve a kotari na općine. Pravo birati općinsko vijeće imali su svi muškarci koji su navršili 24 godine i bili članovi autonomne općine te plaćali porez. Za pasivno se izborno pravo još tražila dob od 30 godina. Na čelu općine stajao je načelnik, te barem još po 2 vijećnika koje je biralo općinsko vijeće na 3 godine.

12 Ostalo je u istarskim općinama bilo kao i u drugim područjima. Rijeka je 1848. g. vraćena Hrvatskoj pa su se i upravne općine ravnale kao u Hrvatskoj i Slavoniji. No od 1869. g., pod utjecajem Madara, uspostavljenje poseban Riječki gubernatorij, potčinjen direktno zajedničkoj Ugarsko-hrvatskoj vladi, a od 1872. postaje i corpus separatum . Dalmacija je do 1848. g. bila pod austrijskom upravom. U političkom smislu bila je podijeljena na kotareve (preture) a ovi na općine te sela ili mjesta. Godine 1862. općine su postale autonomne upravne jedinice koje je predstavljalo općinsko vijeće i uprava te im je djelokrug vlasti bio sličan kao u ostalim područjima austrijskih pokrajina . U pojam upravnih općina u Hrvatskoj i Slavoniji dolazi i trgovište, te gradovi bez uređenog magistrata. Pod trgovištem smatrala se upravna općina koja je donekle sama upravljala, a imala je povlašten status da drži trg odnosno sajmove, što je stekla nekom carskom ili kraljevskom poveljom. Tako se npr. u Gorskom Kotaru spominju Mrkopalj, Vrbovsko i Ravna Gora koji su imali pravo i na vlastiti grb, a povlastice su dobili od cara Josipa II. Takva i slična trgovišta su uživala svoje privilegije do 1895. g. kada su oni dijelom priključeni u sklop svoje županije, zadržavši, tek mali broj njih, neke stare privilegije. Privremena Banska naredba od 19. VIII. 1850. g. "Za opravljanje obćinskih poslova u gradovah i trgovištih s magistratom" (grad Zagreb i Osijek dobili su svoje privremene općinske redove 1850.)

15 uredila je postupak za upravu gradova i trgovišta s uređenim magistratom. Budući da su organi gradske općine s uređenim magistratom slični kao kod slobodnih i kr. gradova (gradski načelnik, gradsko zastupstvo i magistrat), te se obraduju u referatima slobodnih i kr. gradova, to nećemo ovdje posebno govoriti o njima. Sve do 1895. g. većina je naših gradova i trgovišta uživala razne povlastice pa su radi njih uvršteni u općine s uređenim magistratom (u Vojnoj krajini vojni komuniteti). No Zakon o uređenju gradskih općina 1895.

16 ostavio je samo Zagreb, Osijek, Varaždin i Zemun kao gradove s posebnim magistratom neposredno podložne Zemaljskoj vladi, dok su ostali gradovi podređeni svojim 12 Zakon o općinama od 10. VII. 1863. u: Gesetz und Verordnungsblatt für das Oesterreichischillirische Küstenland, 1863, str. 35-66. 13 Ivan Beuc, Povijest, nav. djelo, str. 351-352. 14 Ivan Beuc, Povijest..., nav. djelo, str. 360. 15 Zemaljsko-zakonski i.., od 1851. br. 146. 16 Sbornik zakona..., od 1895. br. 34. 113