ARHIVSKI VJESNIK 35-36. (ZAGREB, 1992.)

Strana - 110

Stjepan Sršan, Upravne općine 1848-1918. - Struktura, poslovanje, značenje. Arhivski vjesnik. 34-35 (1991-1992), 35-36. str. 109-119 feudalnih društveno-ekonomskih odnosa do 1918. godine. Potom ćemo pogledati organizaciju upravnih općina, a u trećem dijelu arhivsku gradu koju su stvorile, njeno značenje, sačuvanost, sređivanje i obradu. Svjedoci smo da mnoga naša mjesta žele imati osnovne podatke o svome postojanju i razvoju, a nažalost nalaze tek pokoji zapisani trag iz svog bogatog rada i života. Za lokalne prilike naših mjesta građa upravnih općina je prvi i osnovni pokazatelj, te možemo žaliti što je ona tako slabo sačuvana. Za razdoblje dok su se mjesta nalazila pod vlastelinstvima do 1848. godine još se nađe podataka unutar vlastelinskih arhiva, ukoliko su ovi sačuvani, ali poslije 1848. godine, kada su sela i manji gradovi postali samostalne upravne općine, dakle najniže upravne jedinice, te vodile vlastite pisarnice, njihova grada je uglavnom uništena. A ipak su te upravne općine bile neke vrsti samoupravna tijela, sa svojim općinskim odborom, načelnikom, bilježnikom i određenim brojem službenika, imale svoj vlastiti i često puta preneseni djelokrug vlasti, te bile osnovne stanice društveno-ekonomskog i kulturnog života. I. Povijesni razvoj upravnih općina od 1848-1918. godine Općinu možemo definirati kao mjesnu samoupravnu korporaciju s određenim teritorijem, pravima i dužnostima u okviru zakona. Gledajući povijesno, upravne općine možemo podijeliti u vrijeme do 1848. godine, zatim od 1848. g. do 1918., te nekoliko faza poslije toga razdoblja. U feudalnom razdoblju općinska uprava se nalazila pod neposrednim utjecajem i ovisila od svoga vlastelina, koji je bio nadređen svojim selima kao upravni i sudski organ u prvostepenom pogledu. Njihov posljednji organizacijski oblik bio je određen na Hrvatsko-ugarskom saboru 1836. godine, u duhu feudalnih odnosa.

1 Prema njemu je svako selo bilo općina, na čijem se čelu nalazio seoski sudac (knez), a uz njega prisežnici, podsuci i bilježnik (tajnik). Biralo ih je selo, ali ih je potvrđivao vlastelin. Sudac i bilježnik su skupljali poreze i vodili brigu da se vlastelinske i županijske naredbe provode, raspoređivali radove i robote, poreze i druge obveze sela. Svake godine su sastavljali općinski budžet, a na koncu godine podnosili vlastelinu seoske račune o svim primljenim i izdanim novcima i radovima. O tome postoje vrijedna svjedočanstva u vlastelinskim arhivima pod serijom Paratae communitatum, Robottae, Decima i slično. Banskom naredbom od 25. IV. 1848. i zak. člankom XXVIII Hrvatskog sabora od 1848. g. općine su se oslobodile feudalnih veza i postale slobodne. One su dobile svoj općinski odbor koji su birali njeni birači (do 2000 duša 6 odbornika, a za svakih daljnjih 500 duša još po jedan više), ali bez utjecaja vlastelina. Odbor je imao vlastiti djelokrug (samouprava nad općinskom imovinom, zgradama, putevima, redarstvo i slično). Uz odbor birali su načelnika, njegovog zamjenika, bilježnika i poreznika kao izvršne organe, koje je potvrđivao podžupan. Služba im je 1 Ivan Beuc, Povijest institucija državne vlasti kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, Zagreb 1985, str. 264. 110