ARHIVSKI VJESNIK 35-36. (ZAGREB, 1992.)
Strana - 99
Dubravka Čengić, Razvoj uprave grada Zagreba u razdoblju 1850-1918. godine. Arhivski vjesnik, 34-35 (1991-1992). 35-36. str. 97-107 Djelokrug gradske općine zagrebačke dijelio se na: - naravni, - preneseni. Naravni djelokrug gradske općine je stalan i trajan, a u sebi sadržava sve ono što je u interesu općine, da se unutar njezinih granica provede i izvede. Budući da je ovdje riječ o sveopćem dobru, ograničen je ovaj djelokrug samo zakonom. To znači da je općinsko vijeće u svim takvim poslovima zaključujući organ. Dogodi li se da vijeće ipak donese zaključak koji je u suprotnosti sa zakonom ili općinskim redom, gradski načelnik je obvezan obustaviti izvršenje i takav predmet uputiti velikom županu. Ovaj također ima pravo obustave provedbe. Kada je riječ o zaključku općinskog vijeća koji predstavlja neku pogibelj, konačnu odluku donosi sabor, a ako ovaj ne zasjeda, tada odlučuje privremena vlada. Preneseni djelokrug općine obuhvaćao je brigu oko određenih poslova koji su općini od strane države određenim putem povjereni. Za provedbu istih zaduženi su gradski načelnik i magistrat. Pravo vrhovnog nadzora sastojalo se u tome, da je vlada mogla iz važnih razloga raspustiti gradsko zastupstvo, ali je veliki župan bio obvezan da nakon raspuštanja u roku od 4 tjedna raspiše nove izbore. Ovakvo uređenje općine grada Zagreba bilo je sve do 1861. godine kada je donesen "Naputak za privremeno uređenje županijah, slobodnih kotarah, slobodnih kraljevskih gradovah, povi. tergovištah i seoskih općinah u kraljevini Hervatskoj i Slavoniji". Iz "Naputka..." možemo vidjeti da je Zagreb opet postao samostalni municipij, kao što je to bio ujedinjenjem. Zagreb sada ima samostalnost ne samo u političkoj upravi nego i samostalnost u sudstvu. Kako nisu bili doneseni propisi koji bi pobliže određivali odredbe "Naputka..." to je i dalje na snazi ostao Privremeni općinski red i to sve do 1881. godine kada je donesen zakon o općinama, pod nazivom "Zakon ob ustroju obćinah u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji". Osnovna karakteristika ovog zakona bila je, da je isti prilagođen unutarnjem upravnom sustavu, koji je stvoren autonomnim zakonodavstvom ovih pokrajina s jedne strane, a s druge strane da je usklađen sa postojećim zakonima i potrebama javne uprave, da bi se sačuvao kontinuitet onih uredaba koje su postojale još od godine 1850., a na kojima se osnivaju prava općinara, izborno pravo, način zastupanja u gradskoj općini i što šira autonomija i samostalnost građana u unutrašnjim općinskim poslovima. Iz ovog su zakona izlučene ustanove o zavičajnom pravu, o čemu je bila donesena posebna zakonska osnova. Ovaj je zakon dao prvi puta aktivno izborno pravo glasa bez razlike na spol, ali pasivno izborno pravo imali su samo općinari zavičajnici muškog spola. Ovim se zakonom naročito razdvaja organ zaključujući od organa izvršujućeg, što za grad Zagreb znači gradsko zastupstvo od gradskog poglavarstva. Sada osoblje gradskog poglavarstva bira i imenuje gradsko zastupstvo bez ičije posebne privole i potvrde, izuzev gradskog načelnika kojeg i nadalje potvrđuje kralj. Ako odnosi između zastupstva i izvršnog organa nisu regulirani zakonom, to treba regulirati posebnim statutom samo zastupstvo. Ono ne samo što imenuje, nego i umirovljuje i otpušta gradske činovnike u skladu sa važećim propisima. 99
