ARHIVSKI VJESNIK 33. (ZAGREB, 1990.)

Strana - 98

Stjepan Antoljak, Miho Barada (1889—1989). Arhivski vjesnik, 33 (1990), 34, str. 95—110. Šišića i G. Novaka Filozofski kalutet bira ga za honorarnog nastavnika za pomoćne historijske nauke, koje je dotada dobrovoljno predavao dr Lj. Hauptmann, a Barada od 1933. do 1940. godine. Od 1937. predaje i nacionalnu povijest, a nakon smrti svoga učitelja Šišića, (21. I. 1940) na poziv Profesorskog vijeća Filozofskog fakulteta postaje njegov nasljednik na katedri hrvatske narodne povijesti, što su potvrdili 1. III. 1940. i kraljevski namjesnici (Gušić 1960, 142). Na tom položaju ostao je sve do svoga umirovljenja koje je tražio iz zdravstvenih razloga. Kada sam ja imenovan docentom novije hrvatske povijesti (1526—1790 1940. od bana Subašića, upravo na poticaj Barade, na što su pristali i Hauptmann i G. Novak, dogovorili smo se nas dvojica da ja uz to predajem i hrvatsku historiografiju, a Barada svoje omiljene izvore za hrvatsku srednjovjekovnu povijest. Poslije okupacije, stvaranjem NDH 1941. Barada se povlači iz javnosti, iako se bavi i ilegalnom djelatnosti na razne načine, te se i dalje posvećuje svojoj omiljenoj hrvatskoj medijevalistici. Ovo njegovo djelovanje opisao je na svoj način 11. IV. 1944. jedan sveučilišni profesor Filozofskog fakulteta koji je bio uhapšen od ustaške vlasti slijedećim riječima: »Dr Miho Barada svećenik dosta neuravnotežen zauzimlje često protuhrvatsko stanovište. U svojoj župi Biteljić, nastojao je svojevremeno prevesti narod u starokatoličku crkvu, zalaže se svake zgode za Grgu Novaka, te je njegov sliepi sljedbenik. Nije intelektualno jak niti je opasan«.

4 T Tri godine poslije oslobođenja, 1948, izabran je za dopisnog člana JAZU u čijem Historijskom institutu organizira paleografske tečajeve i predavanja iz latinske paleografije. Istovremeno je pripremao za tisak svoje trogirske notarske spise i rukovodio prepisivanjem Luciusove ostavštine, koju je dobio iza 1945. od Kaptolskog arhiva u Splitu na uporabu ,a te prepiše su obavljali pod njegovim nadzorom don Mate Hailo i poznati književnik Marin Bego u Arhivu JAZU. Ovamo je Barada dolazio svakoga dana (i često sam ga i ja pratio) i sa njima radio, pregledavao i korigirao ono što su oni ispisivali u velike ukoričene sveske. Nakon što je sva ova Luciusova ostavština prepisana, vratio ju je lijepo ukoričenu u nekoLiko svezaka Barada Kaptolskom arhivu u Splitu, a za svoj uloženi dugogodišnji trud oko toga prepisivanja odbio je pismeno pozamašnu u ono doba svotu novaca, koju mu je JAZU u obliku honorara službeno dodijelila

5 (Antoljak, 1979, 173 i bilj 15). No ova suma ipak nije propala, jer su je drugi na odjelu, gdje je bio i Barada, vrlo korisno znali upotrebiti. Kada je osnovan Filozofski fakultet 4 Ovo je učinjeno u obliku zapisnika koji je taj profesor potpisao, a uz Baradu dao je podatke i o Grgi Novaku, Antunu Barcu, Stjepanu Antoljaku, Mirku Deanoviću, Ramiru Bujasu, Stjepanu Škrebu, Stjepanu Ivšiću, Rudolfu Cesarcu, Milovanu Gavazziu i Albertu Bazali. 5 Antoljak, S. Vransko običajno pravo, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru 18, 1979, 173 i bilj. 15. 98