ARHIVSKI VJESNIK 33. (ZAGREB, 1990.)

Strana - 124

Recenzije i prikazi. Arhivski vjesnik, 33 (1990), 34, str. 111—128. Sveukupni udio nastavnih sati je u pripremne tri godine raspoređen ovako: 30% srednji vijek, 40% novi vijek i 30% najnovije razdoblje. I francuska sveučilišta u okviru studija povijesti pripremaju arhivski kadar: gornjo-alzaško (od 1976) i lyonsko (od 1984). Naime, 200 sati slušaju se arhivistika, tehnika dokumentacije, srednjovjekovna, novovjekovna i suvremena povijest, živi jezik. U Mulhauseu se obučavaju arhivisti »sposobni za vođenje općinskih arhiva druge kategorije, što će reći za gradove srednjeg značaja«. Nastavni program obuhvaća arhivistiku, dokumentaciju i informatiku, novovjekovnu povijest, suvremenu i administrativnu povijest, živi jezik (engleski ili njemački), kulturni problemi, javno pravo, francuska paleografija i srednjovjekovni latinski. Na svučilištu u Mulhouseu diplomirani povjesničari mogu i postdiplomski studirati arhivistiku. U programu Lyonskog sveučilišta su opća i posebna arhivistika, uvod u informatičku znanost, tehnika dokumentacije, dokumentarna informatika primijenjena na arhive, arhivi francuske administracije od srednjeg vijeka do danas, engleski jezik, bibliografija, srednjovjekovna i novovjekovna paleografija i diplomatika. Autor ne precizira da li je za sve kandidate obavezan isti nastavni program. Prema Ducheinu sve tri grupe stručnih i znanstvenih arhivista stalno se specijaliziraju i međusobno divergiraju što je popraćeno neprekidnom specijalizacijom i raznovrsnim oblicima izobrazbe arhivističkog kadra koji su se razvili u Francuskoj posljednjih desetljeća. Pored navedena dva člana obrađena ovim prikazom 141. broj »La gazette des acrhives« donosi i slijedeće koje registriramo samo naslovom: — Christine Pétillât i Anne-Claude Lamur-Daudreu: Obrada suvremene arhivske građe u središnjim upravnim ustanovama; Grupa autora obrađuje različite aspekte suvremenog arhivstva pod zajedničkim naslovom: Arhivska obrada u centru za suvremene arhive Nacionalnoga arhiva; Rosine Cleyet-Michaud: Instrukcija od 31. prosinca 1979. o obradi spisa departmanskih arhiva nakon 1940; Marie-Odile Ducrot: Položaj informatike u arhivima; Ariette Playsoust: Informatizacija suvremenih arhiva; Aline Vallée: Informatika u službi zatvorenih fondova; Gérard Ermisse: Informatika u CARAN-u; Pregledna tabela opremljenosti i primjene informatike u različitim arhivskim službama (krajem 1987); Grupa autora obrađuje različite aspekte komunalnih arhiva u članku: Arhivska služba gradova — razvoj i modernizacija; Marie-Paule Arnauld: Arhivi malih komuna; Maurice Hamon: Poduzeća i njihovi arhivi. Epoha promjena; Yvette Lebrigand: Veliki državni projekt. Centar za arhivsku građu privrednih arhiva; Jean-Pierre Babelon: Arhivi arhitekture i urbanizma; Gérard Ermisse: Saopćenja; Elisabeth Gautier-Desvaux: Kulturna djelatnost u arhivima. Andrej čebotarev IZVORI ZA POVIJEST OTOKA KRKA. ZNANSTVENO SAVJETOVANJE RIJEKA 1990. Otok Krk poznat je po obilju sačuvanih izvora — kako onih na kamenu tako i onih na pergameni i papiru. Ima ih po otoku i danas, a veći dio spremljen je i izvan njega, u raznim arhivskim i drugim spremištima. Do sada su najviše obrađivani i objavljivani oni izvori o otoku Krku koji se odnose na antiku i na period srednjeg vijeka, a među njima najpoznatiji su izvori pisani na hrvatskoj glagoljici. O onim krčkim glagoljskim rukopisima koji se nalaze na Krku Vjekoslav Stefanie (i sam rodom Krčanin) objavio je posebnu knjigu. No, tek u naše dane više je pažnje pridano i građi iz ostalih vremenskih razdoblja. Prvi put uopće o građi za povijest toga našeg i jadranskoga najvećeg otoka govorilo se na jednodnevnom znanstvenom 124