ARHIVSKI VJESNIK 33. (ZAGREB, 1990.)

Strana - 117

Recenzije i prikazi. Arhivski vjesnik, 33 (1990), 34, str. 111—128. Biljana za arhivske probleme. Evo naslova nekih od tih knjiga i članaka: »Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u jugoslavenskih naroda, Borbe u Hrvatskoj« (t. V, knj. 4—16, Beograd, 1954—56); »Rad Arhivskog savjeta«, Arhivist, VIII, 1—2, Beograd 1959, »Sjednica Arhivskog savjeta Jugoslavije«, isto, XX, 2, 1970; »Sprovođenje Općeg zakona o zaštiti spomenika kulture na sektoru arhivske građe«, isto, IX, 3—4, 1970; »La semaine des Arhives«, u: Melanges offerts par ses confreres étranger a Charles Braibant, Directeur general des Archives de Frances, President d'honneur du Conyeul International des Archives, Bruxelles 1959; »Les archives de la RFP de Yugoslavie (1950—1961)«, Archivum, XI, Pariz 1961; »Sistem zaštite arhivske građe s obzirom na samoupravno i federativno uređenje Jugoslavije«, Arhivist, XVIII, 1—2, 1968; »Arhivsko zakonodavstvo SFRJ do 1971«. U: Priručnik iz arhivistike, Zagreb 1977; »Uspostavljanje nacionalnih arhivskih baština i moguće izmjene u njihovom poretku«, isto (koautor); »Međunarodni projekat o istraživanju arhivskih izvora za istoriju Balkana«, isto. 9. Ovaj Ličanin iz hrvatske obitelji — može se slobodno reći — pronio je ime Hrvatske širom jugoslavenskoga, ali i međunarodnog arhivskog svijeta. Svojim aktivnim angažmanom Franjo Biljan je — uz pok. dr. Bernarda Stuilija, dugogodišnjega direktora Arhiva Jugoslavije — jedan od najzaslužnijih i za razvoj arhivske službe u Republici Hrvatskoj, djelujući na tome polju i kao direktor Arhiva Jugoslavije, i kao predsjednik međunarodnih arhivističkih foruma, i kao predsjednik Arhivskog savjeta Hrvatske. Dobar praktičar, iskazao se i na teoretskom polju; sve mu je to omogućilo da izraste u markantnu arhivsku ličnost. Naravno, iako je u mirovini (od 1985), njegovo arhivsko djelo nije završeno, što se vidi i po njegovu sadašnjem djelovanju, ponajprije na dužnosti predsjednika Arhivskog savjeta Hrvatske, te člana jugoslavenske delegacije i predsjednika prve — najvažnije — grupe eksperata na pregovorima o vraćanju arhivske građe iz Austrije. Petar Strčić DANI NIJEMOGA FILMA. (PORDENONE, 13 — 21. LISTOPADA 1990. Ono što kongresi i skupštine znače povjesničarima, to filmolozima i istraživačima povijesti filma i kinematografije znače »Dani nijemoga filma«, koji se svake godine održavaju u talijanskom gradu Pordenoneu. Ovaj tradicionalni skup održava se u mjesecu listopadu, kao svečanost ranog doba nastajanja filmske umjetnosti, svečanost prvih koraka filma u pionirskom dobu njegova razvitka. To je ujedno jedina filmska manifestacija posvećena isključivo relativno kratkom razdoblju od prvih 30-tak godina života nijemoga filma, pa stoga nije čudno da se ovdje okupljaju filmski stručnjaci iz cijeloga svijeta, kako bi na jednome mjestu saznali novosti koje se zbivaju u svijetu staroga filma, da razmjene iskustva i vide novootkrivene izvorne filmske dokumente. Prikazivanjem najranijih filmskih dokumenata, Dani nijemoga filma ujedno arfirmiraju nepoznati rad mnogih filmskih stručnjaka, arhivista i restauratora koji u nizu kino tečnih ustanova, arhiva, biblioteka i muzeja širom svijeta uporno prikupljaju, pohranjuju i nanovo otkrivaju dijelove sačuvanih pokretnih slika, čuvajući ih kao moderne inkunabule dvadesetoga stoljeća. Svake godine su »Dani nijemoga filma« posvećeni određenoj nacionalnoj kinematografiji, određenom autoru i određenom filmu koji je ponovno otkriven, restauriran ili rekonstruiran. Često su to iznenađujuće retrospektive 117