ARHIVSKI VJESNIK 33. (ZAGREB, 1990.)

Strana - 112

Recenzije i prikazi. Arhivski vjesnik, 33 (1990), 34, str. 111—128. u elementarni poredak — da bi se moglo pristupiti njenom sređivanju i obradi, odnosno izradi inventara, itd., kako bi se udovoljilo zakonskim propisima i stoljetnim uzusima u čuvanju i korišćenju u znanstvene i druge potrebe. Tako je, računajući do kraja 80-tih godina, u Arhiv prikupljeno toliko građe da je oformljen 251 fond i 19 zbirki, te 5647 bibliotečnih jedinica, što — s daljim razvojem Arhiva — danas omogućuje široko i svestrano korišćenje arhivalija. Istodobno se razvija i služba konzerviranja, restauriranja te mikrof ilmiranj a. U nastojanju da što prije normalizira stanje, kao i da osigura budući tretman arhivske građe kao prvorazrednog dobra, F. Biljan se osobito zalaže za zakonsko reguliranje toga pitanja. U tome smislu angažira se oko zamjene — u cilju moderniziranja i prilagođavanja ustavnom stanju zemlje — Općeg zakona o državnim arhivima iz 1950. godine (Služb. list FNRJ 12/1950). Osobno sudjeluje u pripremi i donošenju tri nova zakona; to su: Opći zakon 0 arhivskoj građi, Zakon o Arhiviskom savjetu Jugoslavije i prvi Zakon 0 Arhivu Jugoslavije (Služb. list SFRJ 48/1964), te Načelo o odabiranju arhivske građe iz registraturnog materijala i Načela o jedinstvenom evidentiranju arhivske građe i registraturnog materijala (Služb. list SFRJ 12/1968. i 38/ /1970). Nakon što su usvajanjem ustavnih amandmana prestali važiti Opci zakon o arhivskoj građi i Zakon o Arhivskom savjetu Jugoslavije, preostalo je da se Zakon o Arhivu novelira, na čemu se F. Biljan opet u punoj mjeri angažirao; to je rezultiralo donošenjem novoga (drugog po redu) Zakona o Arhivu Jugoslavije (Služb. list SFRJ 6/1973. i 18/1976). Pri tome se Bujan naročito zalagao za što ranije rokove otvaranja arhiva javnosti (najzad, nakon isteka 30 godina od nastanka) i za što potpuniju obaveznost predaje arhivske građe svih saveznih institucija Arhivu Jugoslavije. F. Biljan živo sudjeluje i u izrađivanju cjelokupne arhivske službe u Jugoslaviji te u tome smislu djeluje kao član Arhivskog savjeta Jugoslavije (1957—1971). Također, zapažen je njegov rad u Savezu arhivskih radnika Jugoslavije; njegov je tajnik, a 1958—1964. i potpredsjednik; objavljuje i niz napisa o radu Saveza. Istodobno je biran i za člana redakcije, uređivačkog odbora te glavnoga i odgovornog urednika »Arhivista« (1959—1964), časopisa toga Saveza. Najzad, aktivno djeluje i na sastancima direktora republičkih 1 pokrajinskih arhiva te arhiva federacije u cilju koordiniranja njihove djelatnosti. F. Biljan je sudjelovao u radu niza arhivističkih skupova. Tako je Treća skupština Saveza arhivskih radnika Jugoslavije 1958. u Ohridu imala prijelomno značenje u razvitku arhivske službe; kao predsejdavajući Komisije za zaključke, Biljan je mnogo pridonio iznalaženju optimalnih rješenja za probleme koji su tada dominirali arhivskom službom Jugoslavije. Na Izvanrednoj skupštini Saveza (Zagreb, 1959) podnio je referat o reorganizaciji toga društva. Na savjetovanju o registraciji, evidenciji i dokumentaciji spomenika kulture 1960. u Dubrovniku referirao je o »Sprovođenju Općeg zakona 0 zaštiti spomenika kulture na sektoru arhivske građe«. Na savjetovanju Saveza (Sarajevo, 1962) izložio je, na plenarnoj sjednici, osnovni problem kojim se bavio skup: »O kadru u našim arhovima«. Na šestom kongresu jugoslavenskih arhivista (Cetinje-Kotor, 1968) referira o »Usklađivanju pravnog režima korišćenja arhivske građe sa potrebama naučno-istraživačkog rada«. Na međurepubličkom svejtovanju: »O nekim problemima sakupljanja 1 obrade istorijske građe u NOB« (Beograd, 1968) sudjelovao je s referatom: »Arhivska građa u NOB u svjetlosti našeg arhivskog zakonodavstva«. 3. Franjo Biljan osobito se istakao na međunarodnom arhivskom polju. Došavši 1957. u Arhiv Jugoslavije, nastavlja tek započetu aktivnost toga Arhi112