ARHIVSKI VJESNIK 32. (ZAGREB, 1989.)
Strana - 96
Jovan Popović, Pravne osnove u razgraničenju arhivske građe u važećem zakonodavstvu. Arhivski vjesnik, 32/1989. sv. 33, str. 95—111. kako bi ovaj sa njim raspolagao u granicama utvrđenim zakonom. Sa arhivističkog stanovišta bi ova definicija bila nešto drugačija. U svim zakonima iz oblasti arhivske delatnosti u SFRJ arhivska građa se tretira kao dobro od opšteg interesa, pa se tim propisima i regulišu pitanja vezana za nadležnost (kompetentnost)* u pogledu posedovanja arhivske građe, kao i brojna druga pitanja iz ove oblasti. To znači da arhivsku građu mogu posedovati samo subjekti ukoliko su za tu građu kompetentni po zakonu. A to dalje znači ako određeni subjekat drži određenu arhivsku građu za koju nije kompetenttan, dužan je da tu građu po osnovu razgraničenja, preda onom subjektu koji je za tu građu po osnovu zakona nadležan. Međutim, i neki drugi propisi regulišu određena pitanja vezana za kompletnost nad arhivskim dokumentima u određenoj meri. To su, pre svega, zakonski propisi iz oblasti bibliotekarske i muzejske delatnosti, a zatim propisi o zadužbmama, fondacijama i fondovima i dr. Mi ćemo ovde razmatrati pitanje pravnih osnova za razgraničenje arhivske građe u važećem zakonodavstvu u SFRJ kroz odnose subjekata u razgraničenju i to: — razgraničenje između samih arhivskih institucija; — razgraničenje između arhivskih i bibliotekarskih institucija; i — razgraničenje između arhivskih i muzejskih institucija. Ovo je saopćenje sa saveznog arhivskog savjetovanja u Postojni, listopad 1989. *) Nadležnost označava ovlašćenje i dužnost određenog organa odnosno organizacije za obavljanje izvesne poslove i radnje. Prema tome, organ, odnosno organizacija ne može odbiti niti propustiti izvršenje radnje koja mu je stavljena u nadležnost. S druge strane to označava i pravo da baš on, a ne neko drugi izvrše tu radnju. Na ovaj način se obezbeđuje pravilno obavljanje poslova i radnji, jer da ne postoji određivanje nadležnosti, moglo bi se desiti da • izvesni poslovi ne bi uopšte bili izvršeni ili da po drugim poslovima radi bio ko. Tačno određena nadležnost neophodan je uslov za uspešno funkcioniranje određenog organa, odnosno organizacije. Najznačajnije je razlikovanje stvarne ili materijalne i mesne ili teritorijalne _ nadležnosti. Stvarna nadležnost se određuje prema vrsti poslova koje pojedini organi, odnosno organizacije vrše a mesna nadležnost prema prostornom odnosu pojedinog organa odnosno organizacije sa poslom koji tre ba da obavi. To znači da arhivi imaju prava i dužnosti da vrše određene poslove koji su im stavljeni u nadležnost zakonskim propisima (u materijalnim propisima kojima se određuje nadležnost obično se određuje stvarna odnosno materijalna nadležnost, dok se mesna odnosno teritorijalna nadležnost određuje propisima o političko-teritorijalnoj podeli i propisima o organizaciji pojedinih organa, odnosno organizacija). Teritorijalna nadležnost arhiva označava područje državne teritorije na kojem pojedini arhivi mogu vršiti poslove svoje nadležnosti — stvarne nadležnosti. Znači teritorijalna nadležnost služi za određivanje područja na kojem se proteže delatnost određenog arhiva. Isti je slučaj i sa muzejima i bibliotekama. I oni imaju određenu stvarnu i mesnu nadležnost. Znači nadležnost muzeja, biblioteke i arhiva određena je kako kroz materijalno pravne propise tako kroz utvrđenu podelu na društveno političke zajednice (opštkie, gradove, regione, republike, pokrajine, federacije i si.)