ARHIVSKI VJESNIK 32. (ZAGREB, 1989.)
Strana - 84
Marijan Rastić — Đuro Zatezalo, Dosadašnja nastojanja na razgraničenju arhivske građe Szme. đu arhiva i njima srodnih institucija u SRH. Arhivski vjesnik, 32/1989. sv. 33, str, 77—85. Biblioteke i muzeji promatraju dokumentarni materijal pojedinačno i tako ga i obrađuju. Takav pristup arhivskoj građi neminovno dovodi do razbijanja organskih cjelina što sa stanovišta arhivistike predstavlja neprocjenjivu štetu, gotovo jednaku gubitku dokumentacije. 12 Razgraničenje građe je posao koji zahtijeva stručnjaka i vrijeme. Najprije bi trebalo izvršiti razmjenu građe među samim arhivima, prema stvarnoj i teritorijalnoj nadležnosti na svim razinama, a potom postepeno između arhiva i srodnih institucija. U prvoj fazi razmijenila bi se građa koja je neposredno arhivska ili bibliotečna ili muzejska ili pripada znanstvenim ustanovama. Kod arhivske građe prioritet bi imala ona najugroženija i ona koja se zbog nesređenosti ne može koristiti. U drugoj fazi trebalo bi riješiti pitanje arhivske građe kao muzejskih eksponata i poduzeti mjere da se arhivski izložci u muzejima zaštite od štetnih utjecaja. U trećoj fazi vršila bi se razmjena granične dokumentacije ondje gdje se za to ukaže potreba. »Razgraničavanje fondova ima veliki praktički i teoretski značaj. Za pravilan rad i funkcioniranje djelatnosti arhiva osnovni je uvjet sređenost građe po fondovima. Da bi arhivi mogli ispunjavati svoje zadatke, da bi učinili građu pristupačnom istraživačima, moraju se dijelovi građe koji sačinjavaju jedan fond, a čuvaju se u više arhiva ili drugih ustanova, ujediniti na jednom mjestu, tj. u arhivu gdje određeni fond pripada. Zna se i to da se tek kada se razgraniči građa po fondovima, kada su oni cjeloviti, može pristupiti izradi informativnih sredstava i da se tek tada može svrsishodno koristiti kao historijski izvor. Zato razgraničavanje fondova zahtijeva da mu se kompleksno priđe jer razdrobljenost arhivskih fondova otežava kvalitetniju obradu arhivske građe, ugrožava njenu efikasniju zaštitu i usporava i poskupljuje naučno-istraživački rad uopće. . .« Mi postojeće stanje zadržavamo, odugovlačimo iako smo svi svjesni koliko na taj način štetimo unapređenju arhivske djelatnosti, radu na obradi fondova i naročito koliko štetimo historiografiji i onima koji se bave istraživanjem na temelju arhivske građe. ..«" Da bi čitav posao oko razgraničenja bio pravilno usmjeravan i provođen, valjalo bi formirati stalni odbor na razini republike sastavljen od predstavnika arhiva, biblioteka, muzeja i znanstvenih ustanova — stručnjaka širokih teoretskih znanja i dugogodišnje prakse u radu s građom. Nadležnost odbora protezala bi se na cijelom području SR Hrvatske, a osnovni zadaci bili bi da: 12 Đuro Zatezalo, Razgraničavanje i objedinjavanje fondova u arhivima SR Hrvatske, Vjesnik historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu 27, 1986, str. 221—224. u Isto.
