ARHIVSKI VJESNIK 32. (ZAGREB, 1989.)
Strana - 62
Ljubinka Karpowicz, Kritika fašizma u djelu Dragovana šepića. Arhivski vjesnik, 32/1989. sv. 33, str. 61—68. Između oba tematska kompleksa koji su zaokupljali pažnju znanstvenika, nalazi se razdoblje fašizma kojim se profesor Šepić nije bavio. Ova je konstatacija samo relativno točna jer profesor Šepić ovo razdoblje nije obradio u vidu nekog monografskog djela, ali se njime bavi u kratkom razdoblju svoga publicističkog rada na osoben i može se reći neponovljiv način. Tekstovi vezani za fašizam, naime, nastali su u razdoblju 1931— 1935, dakle u vrijeme studijskog boravka mladog Šepića u Parizu i predstavljaju spoj osobnog i objektivnog što ovim tekstovima daje posebnu draž. Mladi šepić se, naime, u to vrijeme nalazi u Parizu kao stipendist jugoslavenske vlade, druži se s talijanskim socijalistima i ostalim antifašistima, a objavljuje u »Istri«, glasilu Saveza jugoslavenskih emigranata iz Julijske krajine koje se publicira u Zagrebu. U kösmopolitskoj i dinamičnoj atmosferi talijanskog antifašizma, ujedinjenog u organizaciju »Giustizia e liberta«, mladi Šepić stječe, ili možda samo potvrđuje, onu mjeru tolerancije i distance, kako prema političkim zbivanjima, tako prema njihovim idejnim potkama, koje karakteriziraju njegov znanstevni rad sve do naših dana i približavaju ga atributima objektivne društvene znanosti. Istovremeno mladi Šepić stječe poznanstva i prijateljstva među talijanskim intelektualcima — antifašistima, što ga afirmira kao čovjeka dobre volje. U periodu boravka u Parizu, istovremeno s kritikom političke prakse fašizma prema narodnim grupama, nastaju i portreti danas poznatih antifašista, prijatelja mladog Šepića — Salveminija, Turatija, Rosellija i Treversa. Za razliku od mnogih antifašističkih tekstova koji se temelje na etičkim principima, nasuprot kojima fašizam postoji, Šepićeva kritika polazi sa stanovišta međunarodnog prava kao mjerila humanosti, čije principe fašizam krši i zbog toga se pojavljuje kao negativan politički sistem na međunarodnoj ravni. Fašizam kao negacija ljudskih prava ilustriran je iznošenjem njegove politike prema narodnim grupama unutar talijanskih granica, posebno u Julijskoj krajini, što se, na izvjestan način mladog Šepića i osobno ticalo. Šepić, međutim, proširuje kritiku fašizma na njegovu ideologiju. Spoznaja ideoloških konstanti fašističke ideologije omogućila je profesoru Šepiću da se tokom svojih kasnijih istraživanja uspješno bavi »konstantama i transformacijama« talijanskog iredentizma (da parafraziramo naslov jednog članka) 1 koji svoje pojavne oblike potvrđuje u međuratnom razdoblju kao fašizam. Razumijevanje talijanskog fašiz1 Talijanski iredentizam na Jadranu (konstante i transformacije), Časopis ža suvremenu povijest, Zagreb, 1/1975. 62
