ARHIVSKI VJESNIK 32. (ZAGREB, 1989.)

Strana - 58

Vladimir Ibler, D. šepić o problematici narodnih manjina 30-ih godina. Arhivski vjesnik, 32/1989. sv. 33, str. 57—60. ga taj njegov rad svjedoči o njegovom osobnom reagiranju na opću političku situaciju 1935. Ima kod Šepića i elemenata prognoze. Liga naroda još postoji, a njezin kraj nije dalek. To se u Šepićevim recima osjeća. U tom odličnom radu ništa se ne može poreći. Dijagnoza se dokazala kao točna, jedina moguća terapija također, prognoza, zloslutna, potpuno se obistinila. Sve je bilo točno. Dragovan Šepić dokazuje važnost manjinskog problema u suvremenoj Evropi. Izlaže asimilacionu politiku država gotovo svuda gdje manjine postoje. Reakcija na tu politiku su, uz ostalo, iredentistički pokreti. Liga naroda preslaba je da znatnije utječe na rješenje krize. U zapadnoj Evropi nije manjinska zaštita u tako lošem položaju kao u Srednjoj i Istočnoj Evropi. Wilsonove riječi, izrečene u Versaillesu, naime da »ništa ne može ugroziti mir kao pitanje manjina« Šepić usvaja i tumači, popracuje primjerima i brojčanim podacima i govori o onome što se je do početka 1935. već dogodilo. Ali, upušta se i u predviđanja: »Anschluss« smatra, neizbježnim. Kod poslijeratnih sporova, koji prividno nisu u vezi s manjinskim problemima, otkriva da su i kod njih, bar dijelom, u pitanju i manjine. Ocjenjuje vrijednost ugovorne zaštite manjine i ukazuje na njenu nedostatnost. Prava koja uživaju manjine su ograničena. Procedura u Ligi je neefikasna, ali — što je najvažnije — zaštita manjine nije općenita. Ona obuhvaća samo neke države. Neke manjine su, bar na papiru, zaštićene, ostale nisu. Države se dijele na one koje su obvezane odredbama o zaštiti manjina i na one koje to nisu. Postoji diskriminacija među državama, s obzirom na navodni stupanj civilizacije i na tradicije. Šepić precizno izlaže problem generalizacije manjinske zaštite, zatim projekte o općoj zaštiti manjina. On u toj materiji dotiče konkretne stavove određenih država (Litva, Njemačka, Poljska). Napretka nema. Sve više jačaju apsolutističke tendencije među suvremenim državama. Pokušaji reforme manjinske zaštite doživljavaju totalni neuspjeh. Naprotiv, postoje tendencije ukidanja i postojećih ugovornih obveza (Poljska), jer te obveze »ograničavaju apsolutnu suverenost«. Pošto je opisao slabosti, odnosno krizu manjinske zaštite s pravno-tehničkog stajališta, Šepić dokazuje kako je uzrok krize, u stvari, mnogo dublji. Radi se o tome da ne postoje politički temelji i politički preduvjeti za uspješnu manjinsku zaštitu. I zato Šepić opisuje i analizira moderne totalitarne i nacionalističke države koje su se stavile u službu vladajućih naroda i koje teže nacionalnoj homogenosti svojih podanika. Napuštaju se principi liberalne demokracije, nepovredivosti ličnih prava čovjeka, itd. Šepić ističe principe iz 1789-te, načelo narodnosti, načelo samoodređenja naroda — i sve to stavlja u odnos prema ideologijama i praksi koji sve više prevladavaju u godini 1935. toj, u godini kad on promatra zbivanja na političkoj sceni i kad o njima razmišlja i piše. Šepićevo izlaganje ima višestruku, vrijednost. Ono govo-