ARHIVSKI VJESNIK 32. (ZAGREB, 1989.)

Strana - 50

Antun Giron, Dragovan Šepić o talijanskim antifašistima i njihovu odnosu prema pitanju pri­padnosti Istre i Rijeke. Arhivski vjesnik, 32/1989. sv. 33, str, 47—52, no-pravnog statusa Istre i Rijeke. Uostalom, ni druge talijanske anti­fašističke stranke nisu odstupale od svojih tadašnjih stajališta, a izvjes­ne modifikacije i varijante bile su uvjetovane konkretnim političkim prilikama u Italiji i Julijskoj krajini. Međutim, Šepić je apsolutno u pravu kada konstatira da je u razdoblju između dvaju ratova KPI otvoreno iznijela svoje viđenje rješavanja državnopravnog statusa Is­tre i Rijeke, dok u deklaracijama ostalih antifašističkih stranaka to pi­tanje nije našlo mjesta. No, kada početkom drugog svjetskog rata, os­lanjajući se na tajnu ponudu Britanaca, Dušan Simović javno pokreće pitanje revizije jugoslavensko-talijanske granice i talijanska antifaši­stička emigracija je prinuđena otvoreno iznijeti svoje stajalište. Reak­cija Društva »Giuseppe Mazzini« iz New Yorka, odnosno Carla Sforze, pokazala je da talijanska antifašistička emigracija nije sklona reviziji rapallskog ugovora. Iako se Britanija ogradila od Simovićeve izjave, pitanje jugoslavensko-talijanske granice više ne silazi s političke scene. Njega aktualiziraju zbivanja u Jugoslaviji u kojoj KPJ pokreće narodno­oslobodilački rat na čitavom jugoslavenskom etničkom prostoru. Prema događajima u Julijskoj krajini, tj. prema NOP-u koji nastupa s prog­ramom nacionalnog i socijalnog oslobođenja, moraju se odrediti i ta­lijanski antifašisti. Nova koalicija pod nazivom Nacionalne fronte ak­cije (Fronte nazionale d'Azione) koju u početku čine: Stranka akcije, Socijalistička stranka i KPI zalagat će se za sklapanje časnog mira sa Saveznicima, za poštivanje nacionalne nezavisnosti svih naroda, ali i za poštivanje suvereniteta i integriteta talijanskog nacionalnog teritorija. Nakon pada Mussolinija Fronti se pridružuje Demokršćanska stranka i Grupa za obnovu Liberalne stranke, a nakon kapitulacije Italije Fron­ta se transformira u Odbor nacionalnog oslobođenja (Comitato di Li­berazione Nazionale). Funkciju središnjeg organa ubrzo preuzimlje Od­bor nacionalnog oslobođenja gornje Italije (Comitato di Liberazione Na­zionale Alta Italia). CLNAI, koji staje na čelo talijanskog pokreta otpo­ra, mora voditi računa o rezultatima koje je ostvario NOP Istre kao sas­tavni dio NOP-a naroda Jugoslavije. iRadi se, nafime, b pazinskim odlukama, ZAVNOH-a i AVNOJ-a o sjedinjenju Isitre, Rijeke i os­talih otuđenih krajeva federalnoj Hrvatskoj u Demokratskoj Federa­tivnoj Jugoslaviji. Građanske stranke u CLNAI uglavnom zadržavaju stajališta koja su imala između dvaju ratova, tj. ne prihvaćaju reviziju rapallskog ugovora. KPI, ne osporavajući pravo istarskih Hrvata na sa­mopredjeljenje i otjcjepljenje, smatra te odluke preuranjenim. Obrazla­žući to stajalište KPI, Šepić sasvim ispravno tvrdi da je uzrok tome bio njen položaj u koaliciji talijanskih antifašističkih stranaka, ali i velik utjecaj Moskve na talijanske komuniste. Nadalje, njegove analize ukazuje na činjenicu da se odnos KPI, pa i CLNAI prema pitanju pri­padnosti Istre, ne može poistovjećivati s njihovim odnosom prema pi­tanju pripadnosti Rijeke. Mora se na žalost konstatirati da te isprav-

Next

/
Thumbnails
Contents