ARHIVSKI VJESNIK 32. (ZAGREB, 1989.)

Strana - 50

Antun Giron, Dragovan Šepić o talijanskim antifašistima i njihovu odnosu prema pitanju pripadnosti Istre i Rijeke. Arhivski vjesnik, 32/1989. sv. 33, str, 47—52, no-pravnog statusa Istre i Rijeke. Uostalom, ni druge talijanske antifašističke stranke nisu odstupale od svojih tadašnjih stajališta, a izvjesne modifikacije i varijante bile su uvjetovane konkretnim političkim prilikama u Italiji i Julijskoj krajini. Međutim, Šepić je apsolutno u pravu kada konstatira da je u razdoblju između dvaju ratova KPI otvoreno iznijela svoje viđenje rješavanja državnopravnog statusa Istre i Rijeke, dok u deklaracijama ostalih antifašističkih stranaka to pitanje nije našlo mjesta. No, kada početkom drugog svjetskog rata, oslanjajući se na tajnu ponudu Britanaca, Dušan Simović javno pokreće pitanje revizije jugoslavensko-talijanske granice i talijanska antifašistička emigracija je prinuđena otvoreno iznijeti svoje stajalište. Reakcija Društva »Giuseppe Mazzini« iz New Yorka, odnosno Carla Sforze, pokazala je da talijanska antifašistička emigracija nije sklona reviziji rapallskog ugovora. Iako se Britanija ogradila od Simovićeve izjave, pitanje jugoslavensko-talijanske granice više ne silazi s političke scene. Njega aktualiziraju zbivanja u Jugoslaviji u kojoj KPJ pokreće narodnooslobodilački rat na čitavom jugoslavenskom etničkom prostoru. Prema događajima u Julijskoj krajini, tj. prema NOP-u koji nastupa s programom nacionalnog i socijalnog oslobođenja, moraju se odrediti i talijanski antifašisti. Nova koalicija pod nazivom Nacionalne fronte akcije (Fronte nazionale d'Azione) koju u početku čine: Stranka akcije, Socijalistička stranka i KPI zalagat će se za sklapanje časnog mira sa Saveznicima, za poštivanje nacionalne nezavisnosti svih naroda, ali i za poštivanje suvereniteta i integriteta talijanskog nacionalnog teritorija. Nakon pada Mussolinija Fronti se pridružuje Demokršćanska stranka i Grupa za obnovu Liberalne stranke, a nakon kapitulacije Italije Fronta se transformira u Odbor nacionalnog oslobođenja (Comitato di Liberazione Nazionale). Funkciju središnjeg organa ubrzo preuzimlje Odbor nacionalnog oslobođenja gornje Italije (Comitato di Liberazione Nazionale Alta Italia). CLNAI, koji staje na čelo talijanskog pokreta otpora, mora voditi računa o rezultatima koje je ostvario NOP Istre kao sastavni dio NOP-a naroda Jugoslavije. iRadi se, nafime, b pazinskim odlukama, ZAVNOH-a i AVNOJ-a o sjedinjenju Isitre, Rijeke i ostalih otuđenih krajeva federalnoj Hrvatskoj u Demokratskoj Federativnoj Jugoslaviji. Građanske stranke u CLNAI uglavnom zadržavaju stajališta koja su imala između dvaju ratova, tj. ne prihvaćaju reviziju rapallskog ugovora. KPI, ne osporavajući pravo istarskih Hrvata na samopredjeljenje i otjcjepljenje, smatra te odluke preuranjenim. Obrazlažući to stajalište KPI, Šepić sasvim ispravno tvrdi da je uzrok tome bio njen položaj u koaliciji talijanskih antifašističkih stranaka, ali i velik utjecaj Moskve na talijanske komuniste. Nadalje, njegove analize ukazuje na činjenicu da se odnos KPI, pa i CLNAI prema pitanju pripadnosti Istre, ne može poistovjećivati s njihovim odnosom prema pitanju pripadnosti Rijeke. Mora se na žalost konstatirati da te isprav-