ARHIVSKI VJESNIK 32. (ZAGREB, 1989.)

Strana - 48

Antun Giron, Dragovan Sepić o talijanskim antifašlstima i njihovu odnosu prema pitanju pripadnosti Istre i Rijeke. Arhivski vjesnik, 32 1989. sv. 33, str. 47—52. vensko-talijanskih odnosa stavlja na dnevni red i pitanje određivanja državno-pravnog statusa Istre i Rijeke, to i Šepićeva istraživanja prate taj proces u svoj njegovoj složenosti i međuzavisnosti pojedinih činilaca. Jedan od značajnih faktora tog procesa bile su bez svake sumnje, talijanske političke stranke, njihova stajališta, interesi i konkretne političke akcije. 1. U svojim radovima objavljenim na stranicama: »Jadranskog zbornika«, »Historijskog zbornika«, »Zbornika Historijskog instituta Jugoslavenske akademije«, Jugoslavenskog istorijskog časopisa«, u časopisima »Putovi revolucije«, i »Istra«, zborniku »Pazinski memorijal«, »Časopisu za suvremenu povijest« i novoizašlom trotomnom djelu »Sudbinske dileme rađanja Jugoslavije« Šepić nastoji rasvijetliti odnos talijanskih građanskih i radničkih stranaka prema pitanju pripadnosti Trsta, Istre i Rijeke. Njihova stajališta on promatra dijalektički, u povijesnom slijedu, od njihova ishodišta, njihove geneze i modifikacija uvjetovanih djelovanjem drugih untrašnjopolitičkih i vanjskopolitičkih činilaca. Naime, problematika međunacionalnih odnosa, etničke pripadnosti Istre i rješavanja njenog državnopravnog statusa ne javlja se tek u razdoblju između dvaju ratova, odnosno tijekom drugog svjetskog rata. Ona je prisutna već ranije, a aktualizira se tijekom prvog svjetskog rata u vrijeme agonije i konačnog raspada Dvojne Monarhije. Pitanje pripadnosti Trsta, Istre i Rijeke izlazi tada iz okvira teoretskih razmatranja i unutrašnjopolitičkih pitanja. Ono postaje međunarodnopravno pitanje i problematika koja će trajno opterećivati bilateralne odnose Kraljevine Italije i novostvorenog Kraljevstva SHS, odnosno Kraljevine Jugoslavije. Opredjeljivanje za narodnosni princip, za pravo na samoodređenje naroda, ili pak za obvezu poštivanja međunarodnih ugovora i međudržavnih kompromisa, postaje bitan činilac međustranačkih i međudržavnih oporba. Sav taj koloplet nastalih suprotnosti, socijalnih napetosti i političkih borbi unutar zainteresiranih država, rezultirat će uključivanjem Trsta, Istre i Rijeke u okvire državnih međa Kraljevine Italije. Od tada su Hrvati i Slovenci Julijske krajine bili izloženi ozakonjenom procesu denacionalizacije. Razdoblje istarske povijesti obrađeno u tom dijelu Šepićeva opusa izlazi iz vremenskih okvira koji su predmet ovog razmatranja. Međutim, neophodno je upozoriti i na te Šepićeve historiografske radove jer su oni po svojoj tematici sastavni dio njegova istraživanja geneze odnosa talijanskih građanskih i radničkih stranaka prema pitanju pripadnosti Istre i Rijeke. Zaista bez konzultiranja Šepićevih radova o gledištima: Vivantea, Salvemini ja, Bissolatija, Pit toni ja, Slatapera, Sonina, Nittija, Sforze, Bonomija i dr. na nacionalne odnose i pitanje pripadnosti Julijske krajine, nije moguće sagledati korijene gledišta talijan48