ARHIVSKI VJESNIK 32. (ZAGREB, 1989.)

Strana - 25

Božo Jakovljević, Vinko šepić. Arhivski vjesnik, 32/1989. sv. 33, str. 21—27. učitelji se premještaju. Drugo razdoblje za hrvatsko školstvo i »Učiteljski list» nastaje otpuštanjem učitelja iz službe. Fašisti su u listopadu 1922. g. preuzeli vlast u Italiji pa je »Učiteljski list« iz godine u godinu morao sve više paziti na svoje pisanje. Cenzura je bila jaka pa je uredništvo počelo objavljivati stručne rasprave o pedagogiji. Posljednji broj izašao je 15. srpnja 1926, godinu dana pred ukinućem cjelokupnog slovenskog i hrvatskog tiska u Italiji. Urednik članaka pisanih na hrvatskom jeziku je V. Šepić, nadučitelj u Buzetu, i njemu se šalju svi rukopisi. U »Učiteljskom listu« Šepić objavljuje niz tada zapaženih pedagoških i političkih članaka. U prvom broju Učiteljskog lista pod pseudonimom Vice Ori jak (Vice je njegovo ime — Vinko, a Orljak je jedan o vrhova Ćićarije), on piše da »su se prorijedili naši učiteljski redovi, a četa istarskih hrvatskih uzgajatelja se raštrkala. Kao da su smalaksale ruke. U ratu je malaksala mnoga zelena grančica, neki su nestali kojekuda, a kod trećih je u duši zavladala tjeskoba«. Nestalo je »Narodne prosvjete« i ^Hrvatske škole«. Šepić ukazuje na potrebu da nestane nesloge. Pojavilo se učiteljsko društvo za čitavo posjednuto područje i tako je izašao »Učiteljski list« koji će biti simbol jedinstva, zublja prosvjete, poticaj u radu i bič nehajnika u učiteljskom vrtu. Taj odvažni buzetski nadučitelj piše najzapaženije pedagoške i političke članke na hrvatskom jeziku. Teško da ćemo igdje naći bolji prikaz od onih koje je u članku pod naslovom »Ozbiljne riječi našem učiteljstvu V. Šepić napisao, u broju od 1. V. 1921. »Hoće od nas stvoriti ono što nismo. To boli, ponizuje do crne zemlje i više peče od šibe i veriga. Istra je naša od vijeka i za nju ćemo ako treba i živote položiti. Pali se učiteljsko pokućstvo i uništava imetak. Teroriziraju se učitelji i širom Istre bacaju na ulicu. Nisi siguran osvanuti gdje si sinoć legao. Učiteljstvo Istre smatra se pogibeljnim buntovnicima«. »Mi učitelji Istre«, piše ovaj Buzećanin, »mučenici smo svoga zvanja. Mnogi trpe progonstvo a da ništa kažnjivo nisu napravili. Svakim se danom broj učitelja i škola smanjuje, što će se danas — sutra osvetiti samim ključarima naše sreće i našeg doma«. On poručuje jugoslavenskom učiteljstvu: »U zlu se neponištavajmo i ne gubimo vjeru u uzvišene čovječanske ideale. Vjerujemo u pobjedu dobra nad zlim. Radimo u školi i za školu. Spasimo školu, spasimo kulturu, spasimo vjeru u svjetlu budućnost, čuvajmo svoje poštenje osobno i zvanično i da se ne osramotimo pred licem kulture i humanosti. Sudit će nas naši potomci«. Svega 10 dana poslije objavljivanja ovog članka nasilje je iskaljeno i na hrvatskoj pučkoj školi u Buzetu. 10. V. 1921. za pola sata na lomači je uništeno sve. Spaljene su na lomači učiteljska i učenička knjižnica, pučka knjižnica i veći dio privatne knjižnice nadučitelj a Šepića. Nestali su svi spisi od osnutka škole. Uništen je inventar čitaonice spremljen na tavanu škole, zatim slike, tambure, muzikalije i dr. God. 1923. (1. VI) 25