ARHIVSKI VJESNIK 32. (ZAGREB, 1989.)

Strana - 172

In memoriam. Arhivski vjesnik, 32/1989. sv. 33, str. 173—'174, I inače je M. Hrg rado sudjelovao u ekipnom radu. U koautorstvu je istražio i objelodanio »Novu građu o Jurju Dalmatincu« (Arhivski vjesnik 1974), a u ekipi s J. Adamčekom i drugima radio je na objavljivanju »Seljačkih buna XV-XVIII. st« (Arhivski vjesnik 1973) te »Prve bune Štibrenaca (1608—1610)« (isto 1974/75). Ipak, najznačajniji njegov rad ostat će objavljivanje »Dnevnika Maksimilijana Vrhovca«. Zajedno s J. Kolanovićem on je prepisao, preveo, komentirao i kritičkim aparatom popratio to temeljno i nezaobilazno djelo hrvatske nacionalne i crkvene povijesti. Za takav jedan pothvat trebalo je ne samo strpljivosti i upornosti, već nadasve velikog poznavanja vrlo raznolike materije kojom se bavio u svoje vrijeme biskup Vrhovac. Dosad je objelodanjen prvi svezak (1801—1809), dok je drugi (1810— 1815) već pripremljen za tisak. Osim u »Arhivskom vjesniku« Hrg je surađivao i u drugim časopisima (Kaj, Ivanečki kalendar, Croatica Christiana periodica). U svojim se raspravama i člancima bavio uglavnom problematikom iz crkvene povijesti i povijesti rodnog Ivanca, za koje je u rukopisu ostavio nedovršenu povijesnu monografiju. Sudjelovao je u arhivskim savjetovanjima u domovini, a redovito je odlazio i na kongrese crkvenih arhivista u Italiju. Sve do ove godine polazio bi dvaput godišnje na rad u Vatikanske arhive gdje je istraživao i identificirao arhivsku građu važnu ne samo za povijest Zagrebačke nadbiskupije, kojom se ponajvećma bavio, već i za cjelokupno naše područje. Možda je Metod Hrg mogao i više toga objaviti. Ali, on je u radu bio perfekcionist. Svaku stvar, svaku nejasnoću morao je izvesti na čistac, a to je u arhivskom poslu zahtijevalo vrlo mnogo vremena. Zbog toga su njegove rasprave tako temeljite, a sudovi i zaključci potpuno pouzdani. Inače je u kontaktu s drugima bio nadasve korektan i uslužan. Arhiv Hrvatske je poštovao i volio. I nakon odlaska u mirovinu — 31. prosinca 1976. godine Metod Hrg je gotovo svakog dana dolazio u Arhiv, bilo na Marulićev trg, bilo na Kaptol. Zbog toga nam teško i pada činjenica o njegovom neizbježnom i nepovratnom odlasku. Andrija Lukinović