ARHIVSKI VJESNIK 32. (ZAGREB, 1989.)

Strana - 131

Stjepan Antoljak, Ferdo Šišić. Arhivski vjesnik, 32/1989. sv. 33, str. 125—142. Anatasijević« (Ljetopis JAZU 46, Zagreb 1934, 74—76) i 1936: »Kömski rat i srpstvo« (Politika, 13. III.)/ gl. V. Novak, o.e., 436—441'. Još 27. III. 1923. Profesorski zbor Mudrosiovnog fakulteta u Zagrebu upućuje prijedlog o osnivanju instituta za istraživanje povijesti Južnih Slavena, za što daje i Ravnateljstvu arhiva u Zagrebu svoje obrazloženje (Arhiv Hrvatske u Zagrebu-Registratura Arhiva Hrvatske — kutija 23, br. 57, 59). Čak 1935, za vrijeme boravka Šišića u Beogradu (8. IV. 1935), upućuju pismo ministru prosvete »profesori za nacionalnu istoriju«, te mu »sporazumno« podnose prijedlog: »... da se nacionalna istorija sastoji od dvije katedre, jedna za zapadnu a druga za istočnu istoriju našeg jugoslavenskog naroda. Još bi ovu paralelnu katedru u Zagrebačkom univerzitetu trebalo u budućem budžetu za Zagr. univerzitet izrično i specijalno istaknuti, tako da se ona može jedino da popuni najpre vanrednim pa potom redovnim profesorom«. Još se ističe da se »na beogr. univerzitetu od 1903. g. predaje hrv. istorija (S. A.), a gde zbog toga i postoje paralelne katedre, pa i ljubij, univerzitet skreće pored slovenačke istorije zasebnom katedrom pažnju na srpsku i hrvatsku istoriju. Samo zagrebački univerzitet ima jednu jedinu katedru nacionalne istorije, koju zaprema danas potpisani (S. A.) profesor Ferdo Šišić.

. .« (Arhiv Hrvatske u Zagrebu — ostavština F. Šišiša — propis na pisaćoj mašini u obliku koncepta bez potpisa). Kada je zalaganjem Sv. Rittiga i don Frane Bulića još 1921. g. održano nekoliko sastanaka, pretežno u stanu dra Rittiga, glede novog izdanja Farlatijevog Illyricum Sacruma, formiran je odbor od istaknutih naučnih radnika i historičara iz Zagreba, Beograda, Ljubljane, Sarajeva itd. Jedan od najistaknutijih naših historičara bio je Šišić. Na svim tim sastancima iznosili su se prijedlozi kako da se to ostvari te gdje da se radi. šišić je čak predlagao da se Zavod sv. Jeronima u Rimu upotrijebi za naše učenjake i studente koji bi u Rimu radili. V. Novak je pak predlagao da se posao oko Illyricum Sacruma razdijeli na serije, Bulić je predlagao kamo da se ide i koje još izvore treba istražiti, a nema ih Farlati, dok je St. Stanojević iznio svoj prijedlog da se u Beču osnuje sličan institut (Arhiv Hrvatske u Zagrebu — Ostavština Svetozara Rittiga — kutija 2). No ove korisne ideje ni onda, a ni danas nisu ostvarile (gl. i G. N., Bulić Frane, Enciklopedija Jugoslavije 2, Zagreb 1956, 301). Svestrana upućenost Šišića, koji je bio uvelike naoružan dubokim poznavanjem raznovrsnih izvora, arhivske građe i historijske literature i danas je neproučeni fenomen u našoj historiografiji. Zato je i vrlo složeno davati sud ili prikaz o njegovom doprinosu našoj historijskoj nauci u vidu objelodanjivanja i izdavanja izvora ili obradi kakvog događaja, ličnosti ili perioda iz hrvatske povijesti kroz stoljeća. U vezi s tim mi ćemo morati sažeti i suziti njegovu djelatnost na području naše povijesti samo na nekoliko njegovih ključnih djela koja su dovoljna da ga okarakteriziraju kao velikoga erudita i istraživa131