ARHIVSKI VJESNIK 31. (ZAGREB, 1989.)
Strana - 60
Nikša Stančić, Leci 1848. godine u hrvatskim zemljama. Arhivski vjesnik, 31/1988. sv. 32, str. 59-109. Najveći dio materijala koji su ovdje obrađeni tiskan je u Banskoj Hrvatskoj, odnosno Zagrebu. Dio je tiskan izvan hrvatskih zemalja, u Beču, Ugarskoj i sjevernoj Italiji, te Trstu. Autori letaka u nekim slučajevima su anonimni pojedinci ili skupine. Na početku revolucionarnih kretanja u Habsburškoj Monarhiji to su različite skupštine koje se nado vezu ju na legalitet predožujskih političkih tijela ili se na taj legalitet ne obaziru. Kasnije su autori uglavnom legalna ili nova predstavnička tijela (sabor, skupštine županija ili gradova), odnosno njihova izvršna tijela (odbori za sigurnost županija, magistrati, Bansko vijeće, vlada obnovljene Mletačke Republike), te osobe s vrha političke i upravne strukture u hrvatskim zemljama i Habsburškoj Monarhiji (vladar, ban, banski namjesnik, guverneri Dalmacije i Austrijsko-ilirskog primorja, komesar Ugarske vlade). Letke su izdavale i novinske redakcije. Leci su upućivani narodima Evrope, slavenskim narodima, stanovništvu tadašnje Hrvatske i Slavonije, stanovništvu Dalmacije, Istre, Vojne krajine, pojedinih županija, narodima Austrijske carevine, ugarskim narodima, mađarskom narodu, vladaru, banu, vojsci, nacionalnoj gardi, građanima, seljacima itd. Pri tom je tijelo kojemu je poruka stvarno namijenjena često šire od nominalnog adresata, Kad je, primjerice, poruka formalno i namijenjena pojedincu (vladaru, banu i si.), već sama činjenica da je ona tiskana pokazuje da je namijenjena širem krugu. Leci, plakati i okružnice kao specifična vrst izvora sadržajem svojih tekstova ne obuhvaćaju kompletnu problematiku zbivanja 1848. godine, ali registriraju ključne događaje i bitne promjene, te sadrže programe sudionika i najvažnijih čimbenika u tim zbivanjima. Podaci iz njih o autorima poruka, njihovim adresatima i sadržaju pri tom su relevantni za analizu vodećih skupina, te za utvrđivanje društvenih segmenata koji čine »javnost« u hrvatskim zemljama u tom trenutku povijesti. Predodžba o tome bila bi potpunija uz podatke o načinu distribuiranja. Usputna istraživanja pokazuju da su oni rijetko bili dijeljeni ili lijepljeni na zidovima. Ustanove su ih redovito razašiljale, ali ne samo nominalnim adresatima. Županije su npr. proglase »bratji Dalmatinima« razašiljale dalmatinskim općinskim upravama, ali također županijama, gradskim upravama i drugim nadleštvima u Hrvatskoj i Slavoniji ili su oni zajedno s novinama upućivani pretplatnicima. Otisnute predstavke Sabora vladaru prodavale su se u redakcijama zagrebačkih listova. Otisnute vladareve patente i si. razašiljala su središnja upravna tijela u Banskoj Hrvatskoj, Dalmaciji i Istri podređenim upravnim, sudskim ili također crkvenim tijelima. Zbog toga se materijale o kojima je ovdje riječ samo uvjetno može nazivati lecima. Oni to dijelom doista jesu, napose po formalnim osobinama, kratkoći teksta i si, ali je potpunije govoriti o lecima, plakatima i okružnicama. Dakako, ovdje nisu registrirani svi leci, plakati i okružnice nastali u hrvatskim zemljama 1848. godine. Radi se ipak o opsežnom izboru, s težnjom da bude reprezentativan jer sadrži izbor letaka iz svih hrvat60
