ARHIVSKI VJESNIK 31. (ZAGREB, 1989.)

Strana - 34

Petar Strčić, Prilog za sintezu povijesti o. Krka (s izborom literature). Arhivski vjesnik, 31/1988. sv. 32, str. 31—52. nika-graničara na moru ili čovjeka u podolju (Podol, Vinodol), ili pak onaj koji bode (pungono essi? — bodu li?). U najnovije vrijeme, međutim, smatra se naziv Bodul časnim, te i sami otočani svoj otok Krk nerijetko zovu i pišu Bodulijom, a sebe Bodulima. 4. STANOVNIŠTVO Prvi stanovnici o. Krka nepoznatog su porijekla, iako ima o njima tragova. Zato su prvi poznati otočani bili — Iliri, odnosno pripadnici njihovih plemena — Japoda te zatim Liburna. Već u njihovo doba — davno prije naše ere — ovamo stižu Grci u potrazi za trgovinom, pa Rimljani, na svojim ratničkim putevima. Tijekom 6/7. st. otok zaposjedaju Slaveni, od kojih se ovdje održavaju Hrvati. Ilirski ostaci Liburna već su poromanjeni ili se tada pohrvaćuju i nestaju, dok se samo u gradu Krku zadržava mali dio romanskog stanovništva; no, i u taj otočni centar sve se više doseljavaju Hrvati. Ostaci romanskog stanovništva u tome gradu — ojačani naročito od 15. st. dalje doseljenicima iz venecijanskog područja — postepeno se profiliraju u talijansku narodnost, no, gotovo iščezavaju u 19. i 20. stoljeću, a naročito poslije II svjetskog rata. Zapad otoka — dubašnjansko i susjedno područje do Glavotoka na moru — u 15. st. naseljavaju Hrvati sa susjednog kopna te pripadnici raznih naroda iz istočnih jugoslavenskih krajeva, koji se uskoro pohrvaćuju; bili su to izbjeglice pred nadiranjem Turaka, a na otoku su tada, pored ostalog, nazivani i Murlaci. Tako oni formiraju zadnje, sedmo otočno središte. Nisu se održale nešto kasnije naseobine kopnenih izbjeglica na graničnom omišaljsko-dobrinjskom području. Potomci staroga hrvatskog pučanstva te izukrštani potomci staroga hrvatskog i novog stanovništva održali su se sve do danas. No, na raznim područjima života ima i znatnijih razlika unutar pučanstva, koje se već stoljećima ogledaju, npr., u folkloru i u specifičnostima više govora unutar čakavskog dijalekta; na žalost, u 19. st. iščezli su ostaci zanimljivoga, romanskog, staroga »veljotskog« dijalekta u gradu Krku, iako još ima i nešto talijanskih otočana. Između dva svjetska rata doselila se grupa Cigana; ovi Romi i danas žive u Omišlju. Prvi podatak o broju stanovnika poznat nam je iz 15. stoljeća — tada ih je bilo oko 10.000. Najviše otočana na Krku bilo je krajem 19. stoljeća — oko 23.000. Prema popisu iz 1981, otok ima 13.303 stanovnika, a danas ih se računa na oko 15.000; ali, mnogo veći broj živi u drugim krajevima Jugoslavije te osobito u prekomorskim zemljama (npr. u SAD), još iz 19. stoljeća, kada je došlo do najjače ekonomske emigracije. Gotovo svi su po narodnosti Hrvati, ali danas ovdje ima i pripadnika većine drugih jugoslavenskih naroda i narodnosti. Najveća je koncentracija otočana — preko 80% — uz more, u svega pet starih naselja (Krk, Pu-