ARHIVSKI VJESNIK 31. (ZAGREB, 1989.)

Strana - 136

Ivo Perić, Iz prepiske Melka, Pera i Ivanke Čingrija (1883—1918). Arhivski vjesnik, 31/1988. sv. 32, str. 127—158. gleda ko san i čovjeku je mučno vjerovati da je u ovom razmaku vremena svladao 731 dan, svaki pun strepnje, čežnje i nade, kakvih se inače u normalnom čovječjem životu rijetko i na desetke broji. Pravo ima naša riječ: ne daj Bože, što se podnjet može. Koliko ćemo još ovakih dana da nabrojimo na kralješu naših muka? 76. Melko Čingrija — Peru Čingriji, Budweis 17. VIII

1916. Mislim da sam ti javio da sam novac primio u redu, a nadam se da si primio i pismo da potegneš tantijemu s Banke.

119 E moj pape, ti do malo dana u osamdesetu, pa promišljaš koja razlika između danas i onda kad si sedamdesetu svršio. Da, velika je razlika, i srce, jer smo ljudi, krvari i nehote, ali tješi se, moj pape, iza plača veselije poješ. Kad se zagrlimo i navršiš 80. bit ćemo sretniji. 77. Melko Čingrija — Peru Čingriji, Budweis 24. VIII

1916. Pozdravi mi puno dundo Jera,

120 kad te vjetar do njega opet donese, a tako i tvoga druga od šetnje. Ja nemam ni druga, pa kad se šetam, šetam se sam sa svojim mislima, što su svedj tamo, pape moj. 78. Melko Čingrija — Peru Čingriji, Budweis 30. VIII

1916. Razumijem da te prigodom tvoga rođendana, ovoga puta više nego obično, snađoše razne misli i razne uspomene da ti u pamet padaju. Tako valja da bude, a ti moj pape se ne uzrujavaj; to je moja molba, koju sam ti više puta ponovio. Dakle i jedan Gjivo Vlajki je umro! Znam da te s njim vezuju mnoga ugodna uspomena iz tvojih mladih dana kad ste po Kobašu lovili i ribali. I ja ga se ugodno sjećam, kad sam, još kao sitno dijete bio s tobom i s njim na Kobašu, te on pjevao, kuhao i meni slike za lanternu magjiku pripravljao. Kako je davno to bilo: izgleda skoro da nije bio doživljaj, nego pripovijest. 79. Melko Čingrija — Peru Čingriji, Budweis 16. IX 1916. Danas sam, nakon toliko vremena, primio pismo od Toni Pugliesia. Jada mi se grubo. Za Karlsbad nije dobio još dopusta, a tuži se na zdravlje. Piše mi da je Ivo Vojnović,

121 koji je izgubio jedno oko, neki dan pao i slomio ruku. Malo dobrih vijesti, pa je gotovo bolje nikakvih ne primat. 119 Odnosi se na Jadransku banku u Trstu, koja je imala svoju podružnicu i u Dubrovniku. m Jero Natali 121 Ivo Vojnović, književnik 136