ARHIVSKI VJESNIK 31. (ZAGREB, 1989.)

Strana - 9

Petar Strčić, Arhivski vjesnik — tri decenije nove serije, Arhivski vjesnik, 31/1988. sv. 72. str. 9—12 Petar Strčić Arhiv Hrvatske, Zagreb, Marulićev trg 21 • ARHIVSKI VJESNIK — TRI DECENIJA NOVE SERIJE UDK 930.25 (058) Pred gotovo devet decenija započeo je svoj život »Arhivski vjesnik« Arhiva Hrvatske u Zagrebu, tada »Vjestnik« Kraljevskoga hrvatsko-slavonsko-dahnatinskog zemaljskog arkiva. Značajan je to bio čin u doba kada se hrvatska historiografija intenzivno razvijala, a rastao interes i za arhivistiku i pomoćne historijske znanosti, te za objavljivanje građe. Međutim, od vremena prestanka izlaženja »Arkiva za povjestniou jugoslavensku« u polovini 70-ih godina nije bilo posebnoga glasila koje bi to zanimanje na osobit način i njegovalo i razvijalo, iako je i Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti u svojim edicijama izdavala izvore. Tadašnji rukovodilac Arhiva Ivan Bojničić s uspjehom je krenuo u akciju i god. 1898. dobio banovu dozvolu da može od 1899. god. izdavati »Vjestnik« — zbornik radova. Tako se započelo s ostvarenjem osnovnih točaka zacrtanoga programa — razjašnjavanjem arhivskih i arhivističkih problema te drugih arhivskih institucija; pisat će se i c preuzimanju arhivske građe u arhiv, o povijesti arhiva i arhivske službe, o životu i djelu pojedinih zaslužnih arhivista, o suradnji između Arhiva i registraturnih te drugih institucija, o kulturnom i prosvjetnom animiranju širih krugova javnosti za arhivske probleme; objavljivani će biti i članci iz oblasti pomoćnohistorijskih znanosti, iz znanstvene sfere povijesti, osobito historije domaćeg prava, uprave i povijesti kulture, te članci na polju kritike, bibliografije i si. Bojničić je pisao u »Našoj zadaći« (uvodni tekst) u prvome svesku »Vjestnika« (str. 1.): »Osjeća se nadalje, potreba organa, koji će posredovati između arkivarâ i zemaljskih činovnika i historičara. Arkivari bo moraju ovima u susret ići, te činovnicima pokazati gdje i kako mogu naći bitna pomagala za zemaljsku upravu, historičarima pako, kako mogu historičko blago arkiva upotrebiti za znanost. S druge strane moraju opet i pravnici i historičari sudjelovati kod tumačenja važnijih arkivalija, te svojim znanstveim radom uplivati na podignuće i razvitak arkiva.«.