ARHIVSKI VJESNIK 30. (ZAGREB, 1988.)

Strana - 78

Ante Sekulić, Arhivska građa i literatura o djelovanju pavlina među Hrvatima. Arhivski vjesnik, 31/1987. str. 77-110. ^ ^ Franje Emanuela Hoška

4 i drugih pisaca ima tragova o toj arhivskoj građi. U ovom radu je zabilježeno sve što je neposredno i posredno pročitano i zabilježeno tijekom nekoliko godina. Jamačno se građa može dopuniti izvan Arhiva i Knjižnice Vatikanske te Arhiva Sv. Zbora za promicanje vjere (Congregatio de propaganda fide), u Archivio di Stato, kao i u knjižnicama Barberini, Casanatense, Bibl. Nazionale Centrale i drugdje. Zabilježena i ovdje priopćena arhivska građa može biti poticaj za dopunu. Za povijest pavlina među Hrvatima neobično je važna građa sačuvana u Budimpešti. Budući da je Madžarska akademija znanosti (Magyar tudomânyos akadémia) objelodanila u tri sveska Documenta artis Paulkiorum (Budapest, 1975—1978) lakše je bilo provjeriti i .uskladiti bilješke iz prijašnjih godina i dopuniti ih novim. Međutim, u priopćenju spomenute građe nisam išao u pojedinosti, budući da je građa već objelodanjena. U Beču je zabilježena građa sačuvana uglavnom u Državnom arhivu (Österreichische Staatsarchiv), posebice u svezi s velikanima hrvatske povijesti Jurjem Utišinovićem i Martinom Borkovićem. Građu sam ispisao u god. 1979, 1981, 1983, i u jesen 1984, većim je dijelom fotokopirana i pohranjena je kod Marinka Vinka Prlića, a dijelom kod pisca. U Zagrebu je sređena i sačuvana građa o našim pavlinima i njihovim samostanima. Najobilatija je u Arhivu Hrvatske, zatim u Arhivu Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti te u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu. U Ljubljani ima također sačuvane građe, poglavito o istarskim samostanima (Sv. Petar u Šumi). U ovom popisu arhivske građe nema one koja se čuva i nalazi u Poljskoj na Jasnoj Göry, gdje je sada sjedište vrhovne uprave pavlinskog reda. No od god. 1786, nakon ukinuća reda za cara Josipa II, nisu pavlini više obnavljali svoje samostane u našim krajevima sve do sedamdesetih godina našega stoljeća (u Kamenskom). Zato nije u XIX i XX st. niti moglo što biti sačuvano o našim samostanima u jasnogörskom arhivu. Najprije je, dakle, priopćena rimsko-vatikanska građa s pojedinostima, zatim budimpeštanska, bečka i zagrebačka, na kraju ljubljanska. 4 F. E. Hoško je propisao dio građe o našim pavlinima u Arhivu de Propaganda fMe više od spomenutih naših pisaca (17 kartica, 11 x 15 cm). Bilješke mi je prijateljski dao na uvid pa mu srdačno zahvaljujem. 78