ARHIVSKI VJESNIK 30. (ZAGREB, 1988.)
Strana - 17
Josipa Paver — Petar Strčić, Značaj osnivanja KPH/SKH i njezina građa. Arhivsku vjesnik, str. 15—27. misli — moglo se krenuti u oživotvorenje odluke koja je već ranije donesena na 4. zemaljskoj konferenciji KPJ. Na tome skupu jugoslavenskih komunista 1934. god. razmotrena je mogućnost osnivanja KP Hrvatske, KP Slovenije i KP Makedonije, a donesena je odluka o osnivanju samo prve dvije. Nacionalni momenat u igri jugoslavenskih građanskih stranaka, postojao je sve uočljiviji, nacionalni su se osjećaji sve više zloupotrebljavali, dok je radni svijet bio sve više spreman da reagira, ali u skladu s općim i posebnim prilikama. Tito u svojim sjećanjima ovako piše: »To je učinjeno u vrijeme kad su već bile likvidirane višegodišnje frakcijske borbe, naročito u vrhovima Partije, i kada je bio u toku dosta brz proces konsolidacije KPJ. Procesu konsolidacije, koji je osposobio našu Partiju za avangardnu revolucionarnu ulogu u predstojećim sudbonosnim događajima i za radničku klasu i za čitavu zemlju, prethodilo je čišćenje partijskih organizacija od frakcionaša, provokatora, kolebljivaca i svih sumnjivih elemenata. Likvidirana je idejna konfuzija koja je paralizirala rad partijskih organizacija, razbijala njihovo jedinstvo i kidala veze između radničke klase i njene avangarde. Nije potrebno isticati od kolikog je značaja bilo preseljavanje partijskog rukovodstva u zemlju, uspostavljanje neposrednih veza sa organizacijama na terenu i vraćanje povjerenja u Centralni komitet u redovima članstva. Tako je došlo do obnavljanja oranizacija koje su bile razbijene, do njihovog omasovljavanja, kao i do formiranja novih. Uporedo s tim razvijala se intenzivna politička aktivnost na razobličavanju vanjske i unutrašnje politike reakcionarnih režima i na mobilizaciji svih progresivnih snaga na pitanjima koja su tada bila od vitalnog interesa za radničku klasu i sve nacionalno i socijalno ugnjetene slojeve društva.« Osnivanje KPH, međutim, kretalo je neutâbanim stazama, ali na temelju prave procjene vanjske i unutrašnje situacije te osobito ispravnog rješenja nacionalnog pitanja. Važno je bilo da se i Partija u cjelini što prije konsolidira, što se moglo dijelom ostvariti i osnivanjem posebnih partija unutar same KPJ, koje neće negativno ujtecati na njeno jedinstvo a time i na njenu snagu. To se moralo učiniti — naglašava sâm Tito — »ako smo htjeli da Partija postane ne samo avangarda radničke klase već da bude i na Čelu borbe naroda za nacionalnu ravnopravnost i da zadobije što veće povjerenje u masama naroda koje su podnosile jaram vladajućih hegemonističkih klika u Beogradu«. Dakle, najvažniji zadatak koji je proisticao iz osnivanja KPH trebao se realizirati na planu nacionalnog pitanja; bez toga, komunisti teško da su mogli postati presudan činilac u narodu koji je bio izložen jakim demagoškim utjecajima građanskih stranaka stare Jugoslavije, spretnim i osposobljenim u zakulisnim i drugim manevrima u oblasti politike, ekonomije, kulture i prosvjete. Isto je tako svojevremeno Tito isticao da je formiranje obje partije utjecalo na »brže stvaranje 17