ARHIVSKI VJESNIK 30. (ZAGREB, 1988.)

Strana - 167

Recenzije i prikazi. Arhivski vjesnik, 31/1987. str. 163—174. jedan projekt iniciran od grupe entuzijasta, ali nadasve marljivih mladih znanstvenih radnika okupljenih oko časopisa »Latina et Graeca«, čiji je cilj u srednjoročnom razdoblju predstaviti svih šest knjiga Lučićeva djela na isti način kao i izdanje koje imamo pred sobom. Ivanom Lučićem, Trogiraninom, (Trogir, 1604—Rim, 1679) historiografija se mnogo bavila pridjevajući mu naziv »oca hrvatske historiografije«, ali mišljenja i opći stavovi bili su različiti, katkada i sasvim suprotni, posebno što se tiče Lučićeva političkog profila. Zbog toga izučavanje Lučićeva života i rada nije konačno. Ono zahtijeva još istraživanja i baš zbog toga ovo izdanje, kao i slijedeća koja su najavljena, predstavlja veliki korak naprijed. Priređivač edicije je Bruna Kuntić-Makvić koja je kritički uredila Lučićev latinski originalni tekst i prevela ga na hrvatski jezik. Prijevod je opremljen opsežnim komentarom čiji su autori Neven Budak, Ivo Goldstein, Bruna Kuntić-Makvić i Miroslav Kurelac. Miroslav Kurelac je ujedno, kao vrstan poznavalac Lučića i njegova djela, izdanje obogatio uvodnom studijom i bibliografijom. Uvodna studija »Život i djelo Ivana Lučića-Luciusa« (str. 7—54) sastoji se od dvije cjeline. Najprije je obrađen »Život i djelatnost« (str. 7—23), a zatim »Znanstveni rad« (str. 23—54). M. Kurelac je svoj dugogodišnji radni vijek ispunio istraživanjima u arhivima i bibliotekama Rima, Venecije, Splita, Trogira, Šibenika, Zadra, Zagreba, prateći nit istine i nastojeći što je moguće više sa svih strana sagledati lik Lučićev — i kao čovjeka, i kao javnog radnika, i ponajviše kao istinskog znanstvenika. I ova studija rezultat je tih istraživanja. Mnoge činjenice koje su izašle na svjetlo dana iz arhivskih fondova omogućavaju da se Lučića vrednuje mnogo objektivnije nego do sada. Posebno je bio optuživan kao promletački orijentiran, što je u određenim situacijama zatamnjivalo i njegov lik znanstvenika. M. Kurelac, izučavanjem Lučićeve korespondencije, dolazi do novih saznanja negirajući ovo već uvriježeno mišljenje. Što se tiče Lučića kao znanstvenika, M. Kurelac ističe da je njegovo djelo »pisano suvremenom znanstvenom metodom i potkrijepljeno kritički izdanim izvorima«, te da je ono »postavilo temelje znanstvenom pisanju povijesti u nas«, a isto tako da spada »među prva značajnija djela građanske historiografije uopće« (str. 44). Do ovakvih je zaključaka M. Kurelac došao prateći i analizirajući posebno arhivsku građu iz »rimskog« perioda Lučićeva života. M. Kurelac je izdanje opremio i Bibliografijom (str. 429—453), koja sadrži »Djela Ivana-Lučića-Luciusa« (str. 429—442), a tu su nabrojena i opisana (sa signaturom) sva Lučićeva djela, bilo da su ostala u rukopisu, bilo da su tiskana. Drugi dio bibliografije je »Literatura o Ivanu Lučiću i njegovu djelu« (str. 443—453) u kojoj su prezentirane bibliografske jedinice autora koji su se bavili i pisali o Lučiću i njegovu djelu. Međutim, najveći dio posla obavila je Bruna Kuntić-Makvić i to kao priređivač latinskog Lučićevog teksta i kao prevodilac ove prve knjige. Naime, B. Kuntić-Makvić je priređivač latinskog teksta svih šest knjiga djela »De regno«, a pojavljuje se kao prevodilac prve knjige koja se tiče antičke povijesti i još nekih poglavlja u narednim knjigama, dok će ostalih pet knjiga, koje će se sukcesivno pojavljivati, prevesti medijevist. 167