ARHIVSKI VJESNIK 30. (ZAGREB, 1987.)
Strana - 91
Stjepan Sršan, Matične knjige za područje Historijskog arhiva u Osijeku. Arhivski vjesnik, 30/1987. str. 89-102 u Slavoniji i Baranji te Srijemu. Stoga mislimo da treba nešto reći, barem u najosnovnijim crtama, o glavnim vjerskim organizacijama koje su postojale u prošlosti na području djelovanja ovog arhiva. Katolička crkva. Katolička crkva ima za svog osnivača Isusa Krista. Prema njegovom rođenju datira se brojanje godina u velikom dijelu svijeta (nova era). Katolička crkva je preuzela velik dio rimske, grčke i jevrejske kulture te ih prenijela kasnijim narodima širom svijeta. Kršćanstvo se brzo širilo po rimskom carstvu pa je tako već u 3. st. postojalo sjedište srijemske biskupije u Srijemskoj Mitrovici (Sirmium), poznatom rimskom gradu. Nešto kasnije tu postoji i metropolija za cijelu rimsku Panoniju pod koju su spadale biskupije Mursa (današnji Osijek), Cibale (današnji Vinkovci) i Siscia (današnji Sisak). Poznati slavenski apostol sv. Metodije imenovan je 870. g. za srijemskog nadbiskupa, ali je morao djelovati nešto sjevernije, oko Blatnog jezera; jer je Sirmium nestao u provalama naroda. Biskupija je obnovljena tek 1229. g. i potpadala je tada pod kaločku metropoliju. Za vrijeme turske vlasti srijemska biskupija je skoro zamrla. Nad malim brojem vjernika vodili su brigu beogradski, bosanski, pečujski i drugi biskupi. Nakon odlaska Turaka obnovljena je biskupija. Isprva su biskupi rezidirali u Kaptolu kraj Slavonske Požege, zatim u Zemunu te konačno u Petrovaradinu. Prvi biskup obnovljene srijemske biskupije krajem 17. st. bio je Franjo Jany 1687—1701; g; Zbog malog broja vjernika i siromaštva, ova je biskupija kanonski ujedinjena 1773. g. s bosanskom ili đakovačkom biskupijom do danas. 4 Pečujska biskupija je osnovana 1009. za područje Donje Slavonije. Za turskog vremena velik broj katolika je rastjeran, dok je dio njih prešao na islam. U sjevernim područjima je dio njih poprimio kalvinizam, a tek manji broj je krio svoje kršćansko uvjerenje. U tim teškim prilikama u Slavoniji su uglavnom djelovali, koliko su mogli od turskih vlasti, franjevci, pretežno krišom. Oko 1650. g. odredio je Rim da u istočnom dijelu Slavonije tj. od Osijeka i Nijemaca do Iloka na istok vrši biskupsku jurisdikciju beogradski biskup, a u zapadnom dijelu bosanski. Područje pak oko Našica i Slav. Požege pretendirao je zagrebački biskup što je doprinjelo da je taj kraj i nakon odlaska Turaka ostao pod zagrebačkom biskupijom. Pečujskom biskupu je ostavljeno područje od Donjeg Miholjca uz Dravu do Sarengrada, a onda do Morovića i Županje. 5 Budući da područje Historijskog arhiva u Osijeku zahvaća i dio zagrebačke nadbiskupije, potrebno je kazati dvije riječi i o njoj. Nju je osnovao 1094. g. ugarski kralj Ladislav koji je 1091. g. zauzeo sjevernu Hrvatsku. Obuhvaćala je na istok područje do Podravske Moslavine i Psunja, a potpadala je pod kaločku metropoliju. Nakon odlaska Turaka 4 Opći šematizam, n. dj., str. 133. i d. 5 Schematismus ven. Dioecesis Qinque-Ecclesiensis pro Anno 1855, p. 1. 91