ARHIVSKI VJESNIK 30. (ZAGREB, 1987.)
Strana - 68
Dunja Rihtman-Auguštin, Bernard Stulli o životu naroda. Arhivski vjesnik, 30/1987. str. 65—69. lagao za povijest koja neće biti samo povijest vlasti i moćnih nego povijest cijeloga naroda. No i kod njega, a pogotovu u Radićevu (Radić 1898) čitanju, odnosno još više u čitanju kasnijih etnologa koji su se oslanjali na Radića (možda bismo mogli govoriti o produženom romantizmu u našoj etnologiji), interes za cijeli narod iscrpio se u idealizaciji seljaka ispuštajući iz vida sve ostale slojeve koji u određenoj epohi tvore narod. Tako su plešući seljaci postali predmet etnologije kao prototip nacije i nacionalnih simbola. Potkraj šezdesetih godina k nama su, pretežno baš zaslugom Maje Bošković-Stulli, počele dopirati kritičke misli o takvoj koncepciji 'naroda' i uopće o takvoj osnovici etnološkog istraživanja. Počeli smo shvaćati da kategorija 'narodna kultura' nije jednom zauvijek data, odnosno da se narodna kultura, način života, običaji i folklor ne mijenjaju samo u najnovije doba, nakon industrijalizacije i urbanizacije, nego da je narodna kultura živi organizam koji se u prošlosti neprestano mijenjao pod impulsima općih povijesnih zbivanja i u okviru njih. Upitali smo se o socijalnim slojevima koji tvore 'narod' i o mijenama njegove socijalne strukture. Stoga je ubrzo sazrela spoznaja da se etnologija ne može ni modernizirati ni teorijski zasnovati samo na način da se počne zanimati za društvene pojave i društvenu slojevitost, odnosno da se naprosto osloni na sociologiju i u njoj se, uz više ili manje sreće — održi ili izgubi. Šansa je za etnologiju i folkloristiku upravo u tome da kulturu naroda, narodno stvaralaštvo počnu promatrati u konkretnim povijesnim mijenama, u povijesnim procesima interakcije različitih socijalnih struktura i stvaralaštva pojedinih socijalnih slojeva i etničkih grupa, u odnosima između moćnih i onih koji su više ili manje manipulirani. Pri tom si etnologija više ne smije dopustiti luksuz da preskače stoljeća ili epohe, da na brzinu ili impresionistički povlači paralele. U ovom trenutku ta se šansa etnologije artikulira u pravcu totalne povijesti. U konkretnoj našoj istraživačkoj situaciji u minulih dvadesetak godina, na konkretnim istraživačkim problemima te metodološke i teorijske dileme rješavali smo uz pomoć svega onoga što nam je, ne samo u svojim raspravama u našim projektima nego i u svakodnevnom kontaktu s istraživačima, saopćavao Bernard Stulli. On nije teoretizirao, iako je, čini mi se, dobro poznavao suvremene teorijske pravce u povijesnoj znanosti. Iz etnološke perspektive vidim ga kao preteču socijalne povijesti. Stoga tvrdim da smo imali veliku sreću što je na našim temama želio surađivati i surađivao povjesničar od kalibra. 68
