ARHIVSKI VJESNIK 30. (ZAGREB, 1987.)

Strana - 46

Danilo Klen, Radovi Bernarda Stullija o Istri, Rijeci i Trstu. Arhivski vjesnik, 30/1987. str. 45—51. 1923. do 1938.). Ova posljednja Societa nastavljala je rad ranije »Deputazione di storia patria« koja je od 1910. do 1918. odnosno 1921. izdala pet svezaka svojeg »Bullettino«. Dvije godine kasnije u Historijskom zborniku

1 objavljen je Stullijev referat, sličnog sadržaja, »Talijanska historiografija i jadranski iredentizam«, a koji je održan na I. kongresu jugoslavenskih historičara u Beogradu, u sekciji za XIX i XX stoljeće. Objavljeni referat sadrži opsežne bilješke koje upotpunjuju Stullijevo izlaganje. Upozoravajući na suvremeni nastavak djelovanja spomenutih društava, u svojim publikacijama upozorava i na srodnu historiografsku literaturu koja se objavljuje izvan okvira tih specijaliziranih ustanova za iredentističku historiografiju pa, međusobno se nadopunjujući, izazivaju dojam utvrđenih znanstvenih istina o povijesnim zbivanjima jadranskog primorja od antike do danas. Iz toga Stulli zaključuje da jugoslavenska historiografija treba povesti odlučniju i bolje organiziranu borbu protiv takve djelatnosti za naučnu istinu, protiv sijanja mržnje i svjesnog trovanja odnosa između jugoslavenskih i talijanskog naroda, te protiv zloupotrebe nauke i dezinformacije svjetske naučne javnosti. Potaknut viješću u »Riječkoj reviji« da je u spisima Riječke nautike iz 1850. godine nađena službena upotreba hrvatskog jezika, Stulli se u istoj Reviji javio člankom »O hrvatskom jeziku u riječkoj Nautici i radu J. A. Mikoča«.

2 Odmah u početku Stulli objavljuje cijeli službeni spis »C. K. Zavoda Brodoslovlja, Pregled naukah predavanih u višnjemu odseku II godine u poletju drugomu u Reki 1850/51«. Pregled je potpisao »Naučitelj Brodoslovja« J. Mikoč. Stulli upozorava također da je sačuvan i Mikočev »Rečnik rukokretni« u rukopisu koji sadrži praktični pomorski rječnik tj. izbor najvažnijih hrvatskih pomorskih termina. Rječnik je napisan 1852. godine. To čistunstvo jezika u oblasti pomorstva odražava, po Stulli ju, raspoloženje hrvatske inteligencije u Rijeci oko 1848. godine i njene političke aspiracije. Mikoč nije provodio u život, sudeći po rječniku, jezične principe Frana Kurelca koji je istovremeno predavao na istom Zavodu kao i Mikoč. No nema sumnje da ih je povezivala tendencija potpunog čistunstva u jeziku. Mikoč se nalazi i među onih 20 riječkih članova »Društva za jugoslavensku povëstnicu i starine«, koje je 1850. godine osnovao I. Kukuljević. Vezana uz djelatnost istodobno Hrvatske gimnazije, tako nastrojena riječka skupina inteligencije »domorodaca« i »našinaca« kako ih nazivaju Kukuljević i Rački, vrijedna je da bude pomnije proučena, ističe Stulli, i da dobije važnost koja joj pripada. U drugom dijelu članka Stulli zamjera F. Hauptmanu što je u svojoj povijesti »Rijeka« nedovoljno pažnje posvetio tipu »Riječanina« — »Fiumana« i nekim formulacijama propustio 1 Stulli Bernard, Talijanska historiografija i jadranski Iredentizam. Historijski zbornik VII/1954, Zagreb, str. 215—224. 2 Stulli B., O hrvatskom jeziku u riječkoj Nautici i radu J. A. Mikoča. Riječka revija 11/1953, br. 1—2, str. 74—78. 46