ARHIVSKI VJESNIK 30. (ZAGREB, 1987.)

Strana - 28

Marijan Rastić, Bernard Stulli i arhivsko zakonodavstvo. Arhivski vjesnik, 30/1987. str. 23—29. Isticanje arhivskih ustanova kao najpozvanijeg faktora zaštite arhivske građe proizlazi iz niza, po Bernardu Stulli ju, važnih okolnosti, a u prvom redu iz činjenice da su arhivi specijalizirane stručne ustanove kojima se povjerava definitivni smještaj, konačna stručna obrada i trajno čuvanje arhivske građe. Na taj način one mogu ostvariti i poželjne cjeline dokumentarnog materijala, koje će zatim (gledano sa šireg aspekta) podvrći što jedinstvenijem sistemu stručne obrade i izradi baš određenih inventara i ostalih evidencija. Arhivi, kao specijalizirane institucije, mogu osigurati što jedinstveniji režim korištenja arhivske građe i zahvaljujući upravo dosegnutoj koncentraciji arhivske građe primjenjivati što jedinstveniji postupak odabiranja dokumentarnog materijala. Ukupno gledano to znači da se ostvaruju uvjeti za što racionalnije korištenje arhivske građe, što je za korisnike uvijek i posebno od izvanrednog značenja. Gledajući zadatke arhivskih ustanova u cjelini, na način kako je izloženo, možemo konstatirati da su arhivi kompleksne ustanove. Potpunost pravnog mehanizma zaštite arhivske i registraturne građe ne postiže se samo Zakonom i provedbenim propisima, već cjelinu arhivskog zakonodavstva čine i statuti i opći akti samih arhivskih ustanova, kojima se ne reguliraju samo uža organizaciona pitanja, upravljanje itd. u radnoj organizaciji, već se ujedno razrađuju i detaljno preciziraju zakonske norme. To se u prvom redu odnosi na detaljiziranju zadataka arhivske ustanove, režim korištenja arhivske građe, režim sigurnosnih mjera u arhivskoj ustanovi i neka kadrovsko-profesionalna pitanja. Teoretski stavovi Bernarda Stullija vrlo su obilno zastupljeni u literaturi, jer je metoda rada kojom se je služio bila da detaljno objašnjava svoje misli i svoje stavove, posebno one koji su poslužili kao osnov za normiranje zaštite arhivske građe i arhivima. Za ovu priliku možemo konstatirati da je utjecaj Bernarda Stullija na koncipiranje arhivskog zakonodavstva u SR Hrvatskoj, i šire, bio od presudnog značenja. Svakako će biti potrebno u jednom širem razmatranju i radu razraditi detaljnije ovu misao. Dakako, da suvremena generacija arhivskih radnika ima u mnogim pitanjima koja zadiru u dotaknutu oblast arhivskog rada i drugačija mišljenja i rješenja od onih koja je zastupao Bernard Stulli. To je razumljivo i poželjno, jer su se i mnoge okolnosti izmijenile. Za razliku od Bernarda Stullija, koji je u oblasti arhivskog zakonodavstva često polazio od početka, suvremena generacija arhivista ima za predložak cjelokupan Stullijev rad, svoje znanje i stečena iskustva na osnovu čega i može graditi znanstveni pristup u arhivistici. 28