ARHIVSKI VJESNIK 29. (ZAGREB, 1987.)

Strana - 186

Vijesti. Arhivski vjesnik, 29/1986. str. 183—192. nerazvijeni i nedovoljno novčano potpomognuti, a sadrži također i upute za poboljšanje situacije. U sažetku teksta Tough govori se o međunarodnoj razmjeni arhivista, koji zahvaljujući Fultbrightovu fondu mogu upoznati rad Arhiva Instituta Hoover, Standforskog univeriteta Palo. Alto, California, USA. U prilogu A. Stuart riječ je o privatnim arhivima. Napravljen je upitnik, na koji je, na žalost, odgovorilo samo 13 zemalja, (bez učešća Istočne Evrope, Južne Amerike), te samo jedna zemlja Trećeg svijeta (Indija). Upitnikom se htjelo odgovoriti na pitanja preuzimanja građe iz privatnih arhiva, o mogućnostima nekontroliranog izlaženja građe van zemlje, o stanju građe u tim arhivima, te o njenom korištenju. Svezak 2 za 1986. na početku donosi tekst Sanchi: »Organizacija arhiva u Švicarskoj: decentralizirani federativni sistem«. Riječ je o historijatu federativne organizacije, švicarskih arhiva, uz koji slijede informacije o arhivima u kantonima, komunama, federalnim arhivima, o karakteristikama deceritralizirainog sistema, o koordinaciji među ikantonalnim i federalnim arhivima, što se uglavnom održava preko Društva švicarskih arhivista. U drugom dijelu sveska »Janus« nizozemski autor Beroets govori o položaju privatnih arhiva unutar nacionalnih arhiva u Nizozemskoj. U djelu je riječ o propadanju arhivske građe u toku prošlog stoljeća i početkom ovog zbog neprikladnih prostora za njeno čuvanje, kao i zbog pogrešnog poimanja uloge samog arhiva. Autor govori o preuzimanju građe od strane privatnih lica u nacionalne arhive, naročito poslije akcije započete 1972. god. u povodu dobivanja nezavisnosti Indonezije. Važno je istaknuti da je 1964. Povijesno društvo Holandije osnovalo Centralni registar privatnih arhiva za pomoć u informiranju o privatnim arhivima koji je postao posrednik u slučaju pruzi/manja arhivske građe iz privatnih arhiva u nacionalni arhiv. Govori se dalje o tome Registru, koji je dio Nacionalnog arhiva Nizozemske, a isto tako igra ogromnu ulogu u razvoju pravila i zakonskih normi za očuvanje arhivske građe crkava. Problemi, brzog stvaranja građe donose i probleme prostora, a naglašeno je da rješenja treba tražiti uglavnom u vrednovanju i izučivanju građe, za što postoje zakonske odredbe. Na kraju sveska za francusko područje date su bilješke. (BRANKA DŽIDIĆ) GRAĐA U IZDANJIMA ISTORIJSKOG INSTITUTA SR CRNE GORE. U svojoj izdavačkoj djelatnosti Istorijski institut SR Crne Gore ima zacrtano i izdavanje građe — izvora koji se odnose na područje Crne Gore i općenito na Crnogorce, a govore o različitim razdobljima povijesti ove naše Republike. Potrebno je, dakle, upozoriti i na seriju izvora za historiju radničkog pokreta i revolucije u periodu od 1918. do 1945, i to u dvije serije. Tako je objavljena i knjiga (priredio J. Bojović) s materijalima iz vremena od 1918. do 1929. godine. Posebna zbirka izvora objavljuje se o Petru I i Petru II Petroviću Njegošu, tako da je u 1986. god. objavljena građa od 1845. do 1847. god. o Petru II (priredio J.M. Milović). U suradnji s Crnogorskom akademijom nauka navedeni je Institut objavio i dokumente o »Rusiji i aneksionoj krizi 1908—1909« (serija »Istorijski izvori«, priredio B. Pavićević, 1984) te Bogišićeve »Pravne običaje u Crnoj Gori, Hercegovini i Albaniji« (priredio T. Nikčević, 1984). Pojedini znanstveni radnici priredili su i više samostalnih izdanja, kao što je, npr., zbornik dokumenata iz perioda od 1685. do 1782. godine (J.M. Milović, 1956), pa knjige o pobjedi na Grahovu 1856. (A. V. Lainović, 1958), o ZAVNO Crne Gore i Boke (Z. Lakić, 1963), o Crnogorskoj antifašističkoj skupštini narodnog oslobođenja 1944—1945. (Z. Lakić, 1975). Upozoravajući na tu izdavačku djelatnost u oblasti izvora Istorijskog instituta SR Crne Gore, potrebno je ukazati i na to da su u toku radovi na objavljivanju cijelog niza drugih izdanja građe, među kojom i one što govori o crnogorskoTuskim odnosima u periodu 1711-1918, i to u suradnji sa 186