ARHIVSKI VJESNIK 28. (ZAGREB, 1986.)
Strana - 220
In memoriam. Arhivski vjesnik, 28/1985. str. 219—220. Za svoj plodan rad odlikovan je Ordenom rada sa zlatnim vijencem i Ordenom zasluga za narod sa srebrnim zracima. Neprolazne su zasluge dr Stullija u restituciji arhivskog blaga kojeg su razni zavojevači stoljećima iz Jugoslavije odnosili u Austriju i Italiju. Njegova posebna ljubav bili su arhivski fondovi Istre, Rijeke, Lastova i Zadra, pa prva knjiga koju objavljuje nakon umirovljenja je »Istarsko okružje 1825—1860«. Njegova povijesna djela rezultat su strpljivog istraživačkog rada, zasnivana na izvornoj dokumentaciji domaćih i stranih arhiva, pa je s mnogima od njih otklanjao improvizacije autora koji su se prije njega bavili istom tematikom, pružajući nam tako izvanredna znanstvena djela s gledišta naše marksističke historiografije. Rezultate svog dugogodišnjeg istraživanja dubrovačke prošlosti rezimirao je u sintetskom pregledu Dubrovačka republika, u 3 svesku Enciklopedije Jugoslavije, poklanjajući tako svom rodnom gradu najcjelovitiju i najuspješniju sintezu njegove prošlosti. Ljepši oproštaj nije mogao izabrati. Naš Brne, kako su ga doma zvali, u najljepšoj maniri svojih pređa, pokupio je s Istoka i Zapada sve ono najvrednije što je suvremena arhivska teorija i praksa tamo dala i nakalemio na ovo naše domaće tlo, utkavši to u Zakon o zaštiti arhivske građe i arhivima, kojeg je on pripremio, a Sabor SRH donio, u zadnjoj svojoj godini njegovog službovanja, 1978. Stullijevo ime krasi sedamdesetak znanstvenih radova. Onima s arhivističkim temama stekao je izuzetan ugled u našoj i svjetskoj znanstvenoj javnosti i bio cijenjen kod nas i u svijetu kao jedan od najvećih autoriteta u struci kojom se bavio. Sve je to postigao velikom upornošću, beskrajnom marljivoŠću i ustrajnošću. Na njegovom radnom stolu ostali su brojni započeti znanstveni projekti. Otrag desetak dana govorio mi je o izvorniku Statuta otoka Mljeta na hrvatskom jeziku za kojim traga. Njegovom iznenadnom smrću nije pogođena samo njegova supruga i ostala rodbina, već i njegovi brojni prijatelji, posebno njegovi saradnici od kojih je bio neizmjerno cijenjen i poštovan zbog svoje nesebične spremnosti da u svakom trenutku pomogne savjetom i na druge načine. A njegov savjet bio nam je nužan, jer je njegovo znanje bilo neizmjerno i svestrano. Snagom onoga što je stvorio u kulturi svoga naroda i što je u našim relacijama markantno svojom vrijednošću, on doista »nije umro sav«. U svom djelu živ, ostao je među nama trajnošću toga djela; živ po plodovima svoga duha, ali živ i u svojim nezavršenim djelima među kojima je i ono na kojemu je najviše radio — izgradnja nove zgrade Arhiva Hrvatske kapitalnog objekta nacionalne kulture. To ostaje svima nama kao njegov amanet, pobuda i poticaj za daljnje putove naše arhivistike, sagledane u djelu dr Bernarda Stullija. Dragi naš direktore, dok se danas svrstavaš u onu mirogojsku legiju tvojih prethodnika, pridružujući se Kukuljeviću, Štrigi, Poglediću, Bojničiću, Laszowskom, Nađu i Matasoviću — tvoje časno ime upisujemo zlatnim slovima u povijest naše stare ustanove, jer u historiji Arhiva Hrvatske Ti si kamen međaš, prekretnica. S Tobom počinje naša suvremena arhivistika. Što da Ti još kažemo u ovom času kada se dijelimo od Tebe? Oskudna je riječ da izrazi jedan toliko plodan život, ali još nemoćnija je smrt da izbriše 220
