ARHIVSKI VJESNIK 28. (ZAGREB, 1986.)
Strana - 209
Prikazi — Recenzije Arhivski vjesnik, 28/1985. str. 199—212. objavljuje bibliografiju: knjige, Članci i studije, suradnja u enciklopediji i novinama, rukopisi čovjeka koji je pokrenuo časopis i bio njegov dugogodišnji urednik. Josip Jurić, Ilirski kolegij u Loretu (1580—1860) (23—60). Autor — sada pokojni — prikupio je veliku građu za povijest Ilirskog kolegija (Collegium Illyricum) u Loretu. Iz te građe, urednik časopisa priredio je za tisak dio rukopisa kao informaciju i uvod. Tijekom vremena objavit će se ostalo. Autor iscrpno objašnjava kako je došlo do osnivanja i gradnje kolegija u kojem će se školovati i odgajati mladići iz balkanskih zemalja u cilju vjerskog djelovanja kod kuće. God. 1580. došli su prvi učenici. Prati teškoće u radu i nastavi, seljenje u Rim, povratak u Loreto, ukinuće isusovačkog reda 1773. god. i ponovno uspostavljanje, jer je bio njima povjeren. Josip Jurić — Mijo Korade, Iz arhivske građe o Ilirskom kolegiju u Loretu. Podaci o pitomcima Ilirskog kolegija u Loretu 1580—1658 (61—105). Zanimljiv popis, premda nije potpun. Uz pojedince su neki put opširniji biografski podaci: podrijetlo, ponašanje za vrijeme studija, dužnosti i časti, mjesto djelovanja itd. Kako su to najvećim dijelom naši ljudi, faktografija će poslužiti istraživačima biografija, genealogija, migracija i si. Mijo Korade, Misionar i kulturni radnik isusovac Vinko Basile 1811—1882 (106—154). Na temelju arhivskih izvora iscrpno prikazuje toga isusovca podrijetlom Talijana sa Sicilije. U hrvatskim zemljama djelovao je tridesetak godina kao pučki misionar, župnik, pisac i širitelj katoličkog tiska. Boravio je u Dubrovniku — gdje je naučio hrvatski jezik — Gracu u Hercegovini, opet u Dubrovniku i drugim dalmatinskim gradovima, pa i u Slavoniji i Siciliji. Premda je mnogo putovao, bavio se i književnim radom: prevodio je asketska djela, sastavljao molitvenike i priručnike, tiskao Kanižlićeve knjige, priređivao prigodne brošure i si. Dao je poticaj da se osnuje fond za tiskanje knjiga iz kojeg je izraslo »Društvo sv. Jerolima« (danas »Sv. Čirila i Metoda«). Miljenko Belić, Tko je napisao »Obilato duhovno mliko«? (155—163). Dokazuje da je to Antun Kanižlić. Tonči Tr s t e n j a k, Četiristota obljetnica katekizma Aleksandra Komulovića (164—173). Prigodni natpis u povodu obljetnice »izlaska iz tiska prvog hrvatskog izvornog katekizma«. Prilaže Komulićev izvještaj o misijama u Dubrovniku 1605. i njegovu oporuku. Na kraju su urednikovi prikazi više knjiga. Broj 14, 1984, str. 214. Ivan Fuček, Književni rad Jurja Mulika (3—65). Opširna studija, zapravo prerađena autorova disertacija s latinskog na hrvatski. Napisao ju je prije 25 godina. Metodološki dobro sastavljena. Vrijednost je rasprave u tome što je autor klasificirao djela na autentična, vjerojatna i dvojbena; razvrstao ih je na ona koja se tiču kateheze, pastorala i misija; prosudio da li su pisana štokavski ili kajkavski; označio mjesto izdanja; upozorio u kojim se bibliotekama sada nalaze, uz osobnu provjeru. Mijo Korade, Život i rad Ignacija Szentmärtonyja SI, 1718—1793 (66—100). Izvlači iz anonimnosti tu zanimljivu, da ne kažemo pustolovnu, ličnost podrijetlom iz Kotoribe , jer »sve do danas ostao je gotovo posve zaboravljen u svojoj domovini«. Školova se u Beču, Grazu i Varaždinu. Proveo je mnogo godina u sjevernom Brazilu kao kraljevski matematičar i astronom 14 Arhivski vjesnik 209