ARHIVSKI VJESNIK 28. (ZAGREB, 1986.)

Strana - 201

Prikazi — Recenzije Arhivski vjesnik, 28/1985. str. 199—212. Austrijanca na čelo Njemačke — shvatio je što se može dogoditi čak i njemu i njegovome krugu ako se kontrola nad tim čovjekom i njegovim sljedbenicima ne bude uspjela držati. Ali, revolucionarni val radnih slojeva bio je pred vratima, trebalo je bilo kakvom surovom silom slomiti historijsku opasnost; a zatim planiralo se, taj će napasnik biti uklonjen jer on ipak pretjerano otvorenim sredstvima i metodama podzemlja želi u nemoguće kratkom roku, npr., preinačiti geopolitičku kartu Evrope, a time i tadašnjega svijeta — čemu su inače težile i nmoge vodeće germanske privredne, političke, vojne i druge veće i manje ličnosti njemačkoga imperijalizma u 19. i 20. stoljeću. Socijalizam, komunizam, nadanja mnogomilijunskih proleterskih i obespravljenih masa u Njemačkoj uopće su bili također presudni momenti koji su utjecali na konzervativne moćnike međuratne Njemačke (tek iščilile iz ratnih nevolja u koje su se sami uvalili pogrešno proračunavši vrijeme početka svjetskog rata i svoje snage) da započnu protežirati upravo hitlerovce. Hitler u Breitingovoj verziji dokumenata potvrđuje sebe u svemu onome što nam je poznato o njemu: prizemni političar koji vještim i iznenadnim, ponešto čudnim za tadašnje prilike i na prvi pogled nepredvidljivim potezima, s lakoćom i brzo, perfidno i morbidno, s puno zla pokazuje što želi i što će zaista i — ostvariti! Hitler je očito vješt sugovornik, dobar je taktičar ko ji gleda na ostvarenje cilja u dužem roku, ali koji taj put želi skratiti pošto-poto i što je više moguće; čovjek je koji svoja manijakalna htijenja znade uobličiti onako kako odgovara trenutku ili sugovorniku, koji svoje lude vizije znade prezentirati i u obliku realnom do te mjere da iskorištava trenutak i s uspjehom pokreće čak i svjetsku kataklizmu, i to tako brzo da se onovremeni političari, pravo reći, nisu ni snašli kad ih je ona zatekla. Hitler je u Breitingovoj verziji iskaza brutalno iskren, ali, dakako, u onoj mjeri u kojoj je to htio da bude. Činjenica je da je iskusni novinar i političar Breiting shvatio koga zapravo ima pred sobom, ali i da je ostao zadivljen sistematičnošću s kojom je sastavljen pakleni plan koji se zbog te svoje karakteristike zaista i može ostvariti! Desno i sâm orijentiran, nacionalistički potkovan, taj Richard Breiting s razumijevanjem je prihvaćao Hitlerova razmišljanja i planove. Iako se bojao njihova krajnjeg ostvarenja, poput drugih tadašnjih konzervativnih i reakcionarnih i više-manje značajnih rukovodećih elemenata vjerovao je da je Hitler upotrebljivo oružje koje se — kada posluži svojoj svrsi — ipak može zadržati pod kontrolom ili ukloniti i odbaciti. Ovdje samo usputno spominjem da je u toku razgovora bilo riječi i o zlehudoj budućnosti Jugoslavije, te da su Istra i drugi naši primorski krajevi — po Hitleru — ulazili u talijansku sferu utjecaja. O nadahnutom Predgovoru Golo Manna i praktičnom Uvodu Eduarda Čalića ne treba mnogo govoriti; po svojim sadržajima to su prilozi koji prate ili obrazlažu neka pitanja u vezi s Breitingovim stenogramom, odnosno u vezi s Hitlerom posebno te s politikom nacionalsocijalista općenito. Čalićev je, međutim, Pogovor s Primjedbama i objašnjenjima, zapravo oveći članak, u kojem autor nastoji povezati naročito prošlost sa sadašnjošću, upozoriti na aktualnu i akutnu opasnost neonacizma, analizom poznatog izvornog materijala i objavljenih radova jasnije ukazati na pojavu sve učestalijih i organiziranijih nastojanja jednoga kruga rehabilitatora reakcionarne prošlosti, pa i nacističke politike i njenih rezultata do 1945. godine. Autor ističe — uzimajući sada kao dokaz i Breitingov stenogram — da Hitler nije tek neka slučajna pojava, već 201