ARHIVSKI VJESNIK 27. (ZAGREB, 1984.)

Strana - 64

Marija Jurić, Izvori o 1942. u Historijskom arhivu Zadar. Arhivski vjesnik, 27/1985. str. 62—65. na dokumente talijanskog okupatora i na fotografije kao specifičan oblik dokumentacije o određenom događaju. Izvorni se dokumenti uglavnom nalaze u Arhivu za historiju radničkog pokreta u Zagrebu i u Vojno-istorijskom institutu u Beogradu, dok je — kako smo već spomenuli — Narodni muzej u Zadru fotokopirao i fotofilmirao mnogo takvih dokumenata (usp. Valentin Uranija, »Slobodi za dar,« »Narodni list« Zadar, 1982. str. 117 — 140). Spisa u vezi s zadarskim područjem u 1942. godini ima i na drugim mjestima. U arhivu CK SKH postoji više takvih dokumenata. Tu se npr. nalazi izvještaj KK KPH iz mjesta Preko (na otoku Ugljanu), upućen OK KPH za sjevenu Dalmaciju, od 7. VII. 1942. Taj dokument svjedoči koliku su pozornost rukovodstva NOP-a na zadarskim otocima obraćali održavanju međusobnih veza. U g. 1942. funkcionirale su sve, u prethodnoj (1941) godini organizirane »partizanske veze morem«, a osim njih je u g. 1942. uspostavljeno još petnaestak novih takvih veza (usp. Uranija, n. dj., str. 65—82). Važan je izvor za proučavanje namjera i planova okupatora u sjevernoj i ostaloj Dalmaciji tadašnja štampa koju je izdavala okupatorska vlast. Uočljivo je da »Službeni list« tzv. Dalmatinske vlade izlazi dvojezično. Okupacijska vlast se, mada je provodila politiku favoriziranja talijanskog jezika, morala obraćati stanovništvu Dalmacije na njegovom, to jest na narodnom jeziku. Taj je »Giornale uficiale del governo della Dalmazia« izlazio od 1941. do uključivo 1943. godine. Zaustavljajući se posebno na 1942. vidi se da su to upravne novine. Objavljuju se u njima naredbe i odluke okupacijskih vlasti u Dalmaciji. Tekst je bio dvostupačan: desni je tiskan hrvatskim, lijevi pak talijanskim jezikom. »Glas dobrovljca« bio je kratkog vijeka. Izdaje ga po zlu poznat antikomunistički odred Dalmacije. Izlazi samo u g. 1942. Slično kao i kod drugih listova koje je izdavao talijanski okupator, narod list nije prihvatio, iako se dijelio besplatno, odnosno nije ga čitao. Uočavajući da političke novine koje su javno propagirale fašizam, narod ne čita (makar su se redovno dijelile besplatno!) — okupacijska vlast započinje izdavanjem gospodarskih novina. Takav primjer predstavlja dvojezični list »Poljodjelska Dalmacija« (»Dalmazia rurale«). List je pokrenut g. 1942, a izlazio je do sredine 1943. godine. Spomenut ćemo i list »Pravi Dalmatinac«. Ni taj list nije se dugo održao. Godina 1942. bila je prva i posljednja godina njegova izlaženja. I on se dijelio besplatno, ali uzalud. Dalje, u Zadru je izlazio list »Giornale di Dalmazia«, primjerci kojega se nalaze u Naučnoj biblioteci Zadar. Možemo, dakle, zaključiti da je talijanski okupator uložio mnogo sredstava i energije da pokrene kakvu-takvu štampu, namijenjenu širim slojevima dalmatinskog stanovništva. Međutim, u tome nije imao uspjeha jer narod te novine nije prihvatio. Stoga su svi ti pokušaji bili kratkog vijeka, izuzevši uglavnom »Službeni list«, koji se po svojoj prirodi 64